Page 184 - Kalendar_2010

Bili smo gosti Vinkovačkih jeseni

Na temelju suradnje Gradskoga poglavarstva na Majdanu (Kőbánya) i Gradskoga
poglavarstva grada Vinkovaca, ove je godine na poziv gradonačelnika, predsjednika
Organizacijskog odbora 44. Vinkovačkih jeseni dr. Mladena Karlića izaslanstvo s
Majdana, u sastavu dogradonačelnika Csabe Szásza, predsjednika Hrvatske manjin-
ske samouprave Mate Filipovića, pročelnice Odjela za ljudska prava, manjinskih i
vjerskih zajednica Henriette Szabados Jóga, Józsefa Jóge te autora ovoga napisa, od
11. do 13. rujna pribivalo toj tradicionalnoj manifestaciji.
Kada smo potkraj prošle godine boravili na Mađarskoj plesnoj zabavi u vinko-
vačkom Hotelu „Slavonija”, učinilo nam se da se nalazimo u bačvanskoj Baji kroz
koju protječe Šugavica, naime kroz Vinkovce također teče rijeka Bosut koja razdva-
ja ovaj ubavi slavonski ravničarski grad.
Vinkovci se nalaze u sjeveroistočnom dijelu Lijepe Naše, u Vukovarsko-srijem-
skoj županiji, na rubu Bosutske nizine. Od prapovijesti je važno prometno raskrižje
na kojem se sastaju putovi od Skandinavije prema Sredozemlju i od zapadne Europe
prema Bliskom istoku. Susjedni su mu gradovi: Osijek, junački grad Vukovar, Đako-
vo, Županja i Otok te na krajnjem istoku županije Ilok.
Materijalni ostaci svjedoče o osam tisuća godina starom naselju na području
sadašnjih Vinkovaca i obližnje mu okolice. Nastanjivali su ga Goti, Gepidi,
Langobardi i drugi selilački narodi. Ovo naselje Avara i Slavena datira iz VII. st. Od
795. područje se nalazi u sastavu franačke države. Na prapovijesnom naselju nasta-
je naseobina zvana Cibalae koja u doba rimskog cara Hadrijana dobiva status
municipija. Godine 1100. sagrađena je srednjovjekovna romantička crkva Sv. Ilije
koja pripada tipu starohrvatskih crkava jadranskog priobalja. U osmanskom defteru
iz 1550. spominje se selo Vinkovci, drugim imenom Ilinci. Osmansko carstvo
ugrozilo je naselje 1526. g. prilikom prolaza vojske prema Osijeku i Mohaču. Bilo je
to razdoblje teških razaranja, odvođenja roblja domaćeg pučanstva te iseljavanja na
sjever preko Dunava u Ugarsku, Rumunjsku i Slovačku.
Godine 1708. franjevci iz Šarengrada obnovili su staru gotičku crkvu Sv. Ilije i
Vinkovačku župu, koja je pripadala Pečuškoj biskupiji. Franjevci su vodili Župu sve
do 1757. g. kada su je trebali predati svjetovnim svećenicima. Župe Pečuške biskupi-
je u Slavoniji i Srijemu 1781. g. pripojene su Bosanko-đakovačkoj biskupiji. Sada u
Vinkovcima postoji sedam rimokatoličkih župa. Među ostalim vjerskim zajednica-
ma nalaze se Srpska pravoslavna crkva, Grkokatolički župni ured, Evangalistička
crkvena općina, Reformirana kršćanska crkva, Kršćanska adventistička crkva, Crkva
Božja, Baptistička crkva i Jehovini svjedoci.
Početkom XVIII. st. bilo je znatnih useljavanja Hrvata iz Bosne, koji su se nazi-
vali Šokcima i Bunjevcima, te se ovdje zadržali prilikom preseljavanja od Senja u
Bačku. Pučanstvo grada dijelilo se u tri staleža: graničari ratari, vojno-upravni

184 Hrvatski kalendar