Page 180 - Kalendar_2010
P. 180

I onda se smistio u naše gimnazije.
                           – Tako je. Tamo je radio 23 godine. Tamo je, nažalost, i umro.
                           Čito sam u „Hrvatskom glasniku” da državno nogometno prvenstvo nosi njego-
                        vo ime.
                           – Tako je.
                           Ko je izradio taj lipi spomenik na Stipuševom grobu?
                           – Umjetnik santovačkog porikla, István Szurcsik, brat Jánosa Szurcsika. Eto,
                        Stipuš je napiso nikoliko pismarica, među njima je uredio i jednu crkvenu.
                           Oćete, bać’-Stipane, štogod malo reć o svojem životnom putu?
                           – Može. Rodio sam se u jedne bunjevačke familije. Majka mi je rođena u Sigetu
                        (na Mohačkom otoku. Pr. Ž. G.), a stari su iz Baškuta. Moj otac je iz Gornjeg
                        Sentivana. Oni su došli vamo 1927. jel se tu za iste novce moglo kupit tri-četiri put
                        toliko zemlje neg tamo di su oni živili. Ja sam se već tu rodio, u Šlavonice. Moj dida
                        je u Sigetu stojo, tamo sam išo dva razreda u škulu i onda sam u treći došo vamo. Tu
                        se onda organizirala takozvana dvojezična škula, nas je bilo 97-ero. Učitelji su nam
                        bili Szabóka, Mandić i Ács. Naši predmeti su bili čitanje, pisanje, računanje i katek-
                        izam. To je išlo na našem jeziku. Popa je bio Vereš. I mi smo znali madžarski, a i
                        Madžari šokački.
                           Bać’-Stipane, kad ste se vi rodili?
                           – 18. ožujka 1930., u Santovu; 1945. godine, kad su došli Rusi, osnovo se
                        Antifašistički front Slavena. Ja sam u njem posto član. Zatim sam se uključio u
                        Demokratski savez Južnih Slavena.
                           Žena vam je to sve tolerirala?
                           – Jeste.
                           Kako vam se zove supruga?
                           – Ilona Horváth.
                           Pa onda je i ona Hrvatica, ni?!
                           – Pa po prizimenu bi to bila, al, inače, nije, Madžarica je.
                           Bać’-Stipane, vodili ste i zadrugu?
                           – Bilo je jedno vrime kad sam bio samostalan seljak, a posli 56. sam organiziro
                        taki „gyümölcstermelői szakcsoport” (odjel za proizvodnju voća. Pr. Ž. G.).Od toga
                        je 58. postala zadruga koja je nosila ime Táncsics. Onda je tu bilo devet zadruga.
                        Partijska organizacija je rekla nek ne bude toliko. Onda smo se spojili sa zadrugom
                        Lenjin. Tamo sam bio partijski sekretar. U te zadruge je bilo puno Šokaca. U Lenjinu
                        sam imo više mogućnosti organizirat se, tako smo, naprimer, organizirali naše
                        pivačko društvo. Ja sam bio i u selu partijski sekretar. Onda je u zadruge Novi život
                        bilo problema, pa sam ja za četiri miseca dotiro u red tu zadrugu. Onda su mi prid-
                        ložili da budem predsednik, i bio sam: između novembra 84. i februara 85. Tamo
                        sam deset godina radio. I tamo sam se zauzo za naše rukovodstvo, a rukovodstvo se
                        tom nije ni protivilo.
                           Koliko ste, zapravo, ukupno bili predsednik zadruge?


                        180                                                    Hrvatski kalendar
   175   176   177   178   179   180   181   182   183   184   185