Page 178 - Kalendar_2010
P. 178

Dvadeset pet godina na čelu Državnog

                               udruženja šokačkih Hrvata u Santovu
                                  (Čika−Stipanu Pančiću povodom njegova 80. rođendana)

                                                Nalazimo se u Santovu u Ulici Crvene armije broj 46, u
                                                kući čika-Stipana Pančića, predsjednika Državnog
                                                udruženja šokačkih Hrvata u Santovu. Tu, valjda na
                                                najvišoj topografskoj točki sela, živi čika Stipan sa svo-
                                                jom suprugom snaša-Iluškom u lijepo uređenoj kući. Od
                                                životinja imaju jednoga psa, nešto kokošiju i dva lijepa
                                                noja koji nam dočaravaju daleku Afriku. Njihova se
                                                ulica narodski zove Šlavonica koji nas naziv podsjeća na
                                                mjesto podrijetla nekih santovačkih šokačkih obitelji, na
                                                Slavoniju u Hrvatskoj. Mađarsko pučko ime joj je
                                                „Temető utca”, to jest Grobljanska ulica, naime taj se
                        „sokak” pruža pokraj seoskoga groblja. U njemu počiva i čika-Stipanov i snaša-
                        Iluškin pokojni sin jedinac, Stipan Pančić mlađi, bivši profesor glazbenog odgoja
                        budimpeštanskog HOŠIG-a. Kada to pišem, i mene obuzima tuga, ta bio mi je
                        razredni drug u gimnaziji, a po ljetima mnogo puta smo se s njim kupali u svježoj
                        vodi santovačkog kanala i „šorali” loptu na mjesnome nogometnom igralištu, „na
                        paje“. Iako smo vrlo ožalošćeni zbog „Stipuševe” smrti, vjerujem da će dragi i dobri
                        Bog koji je, prema kazivanju Biblije, ljubav, i ovaj put tako okrenuti stvari da će se na
                        kraju krajeva ipak sve dobro završiti.
                           Bać’-Stipane, voljio bi s vama razgovarat o Državnom udruženju šokačkih
                        Hrvata u Santovu, pa vas moljim da mi ispripovidate sve što vam na pamet padne u
                        vezi s prošlošću i sadašnjošću te udruge.
                           – Pa tu bi tribalo počet digod kod 60-i godina, al se onda to ukinilo. To je bilo 67.
                        godine. Pokojni Stipan Velin (prvi ravnatelj santovačke „Hrvatske opće škole” u
                        Santovu. Primjedba Ž. G.) sazvo je u tadašnju zadružnu kuću santovačke Hrvate i
                        Srbe. To je bio taj jedini skup i više ga nije bilo. (U Leksikonu podunavskih Hrvata
                        – Bunjevaca i Šokaca. Hrvatsko akademsko društvo, Subotica, 2006, na 68. strani
                        glede toga piše sljedeće: „Državno udruženje šokačkih Hrvata, kulturna udruga sa
                        sjedištem u Santovu. Utemeljio ju je 1968. santovački profesor Stjepan Velin radi
                        širenja prosvjete i povezivanja šokačkih Hrvata u Madžarskoj, ali su je vlasti ukinule
                        poslije tri godine rada... Udruženje je, na čelu sa Stipanom Pančićem, 1984. ponovno
                        počelo djelovati te otad nesmetano radi.”) Kad sam ja 84. zafaljio na predsedništvu
                        u zadruge, jel mi zdravstveno stanje više nije dozvoljavalo da radim na tom položaju,
                        došli su k mene i nagovarali mi da se primim tog posla. Nisam za to baš imo volju
                        jel sam zno da to nije mali posov, al sam nakraj pristo. Marin Mandić „Mišetin”
                        (zadnji glavni tajnik Demokratskog saveza Južnih Slavena u Mađarskoj. Pr. Ž. G.)


                        178                                                    Hrvatski kalendar
   173   174   175   176   177   178   179   180   181   182   183