Page 52 - Ivan_Horvat_Zidanski_dicaki
P. 52

Zidanski_dicaki.qxp  2017.10.18.  12:49  Page 50





                                      – Pak kako zna sve nudit – se posmihuju ditići
                                    – pak niš ne da za lakucenije. I par riči se je friško
                                    naučila i po nimšku. A kad mi kupujemo se zna i
                                    pogadjat.
                                                            X.

                                    Dičaki, Tri Kralji, kako se sami sebe zovu, su se
                                    dogovorili, da ćedu svaki dan pojt van na Palaču,
                                    kot su si okolicu kostanja nazvali. Dičake roditelji
                                    pustu, aš znadu, da je sada ne smu zustavit.
                                    Kisegi je čut, da se jako hitro giblje Turak, i vrie−
                                    da će dojt pod Sambotel. To se ne more znat da
                                    kako dugo će moć Sambotel zustavit Turke.
                                    Dičaki si načinjadu najpervo huticu na drivi. Ciel
                                    dan imadu dela. Jako su se jur naučili, ča moradu.
                                    Čavlov, klamfov imadu dost. Driva i tertine je va
                                    lozi dost. Kad z ovim zavigezu, si počnedu pred
                                    špiju vrata načinjat. Do nedilje su s ovim gotovi.
                                      Ditići jako čekadu nedilju. Ča će bit kad dojde
                                    konjanik, kako će je učit? Selo je sve vani na
                                    šinokoši. Na početku su ditići nešikani, nako da
                                    se gledalci i smijat moru.
                                      Na koncu im veli konjanik:
                                      – Oružje imate dobro. Šuklo zna svoj posal. Sad
                                    se je vi morate naučit pošteno hasnovat. Oš par
                                    nedilj ovde, onda ćemo se na dalje va gradi vježbat,
                                    ali onda ćete jur onde ostat. Tako se riedite.
                                      Za ovim Jure projde k liktaru i se dugo pominadu.
                                      – Gospodin Jurišić – veli na zadnje konjanik –
                                    vas čekadu sriedu va gradi. Ću vas ja pejat.
                                      – Onde ću bit – odgovoru liktar.
                                      Med ovim se dičaki tanaču. I oni su bili pogle−

                                    50
   47   48   49   50   51   52   53   54   55   56   57