Page 51 - Ivan_Horvat_Zidanski_dicaki
P. 51

Zidanski_dicaki.qxp  2017.10.18.  12:49  Page 49





                                      – Zutra si morate najpervo stiene načinjit s
                                    terninami – velu liktar. – Stupov ne pravate, aš
                                    ćedu sve kite deržat. I krov si morete na kite
                                    poviezat. Mer neg meru kića morate verć na
                                    njega, da vam ne bude jako sunce upiralo na
                                    glave.
                                      – Razumimo, – velu dičaki.
                                      Jur sunce zahaja kad idu domon. Kot pastira se
                                    naju čerišanj, i meru počinu. Liktar se i nako
                                    pominadu s pastirom za svinje.
                                      Ditići i Marica doma tuliko znadu povidat, da j’
                                    to čudno.
                                      – Znate ča – velu otac. – Do pietka su i černike
                                    zrele, i tie potergajte, pak na placu s njimi. Ste
                                    vidili i mesarov na placi.
                                      – Da – veli Marica, – i kupili smo si meru ča za
                                    pojis.
                                      – Dobro – velu otac. – Sobotu ča si steržite, za
                                    sve kupite slanine. Ne prava bit vsa ukadjena,
                                    ćemo ju doma cvrit. Pravat ćemo ju va Novo Selo,
                                    kot je Farkaša pokerstil Karol.
                                      – I jednu veću trinogastu presuru – velu mati. –
                                    Već korbacov čerišanj si zamite, sve se moradu
                                    potergat. I nako ste obećali kertizu, kovaču i kon−
                                    janikom. Na koli ćete je moć odviez. I susedu si
                                    zamite. Sad se se mora prodat, aš kad dojde bojno
                                    vrime se neće moć teržit.
                                      – Čuda sadja su kupovali – veli Marica – i oni ki
                                    stanuju uz Djundješ k Sambotelu.
                                      – Kuliko se je naučila va naša Marica – velu
                                    otac, – a ja sam mislil da se ni djavit neće ufat na
                                    placi.

                                                                                   49
   46   47   48   49   50   51   52   53   54   55   56