Page 46 - Ivan_Horvat_Zidanski_dicaki
P. 46

Zidanski_dicaki.qxp  2017.10.18.  12:49  Page 44





                                      I tako činu. Polako lipu veliku škulju načinju.
                                    Čuda puzačev biži van z driva. I vie požgu. Kad
                                    vidu da je dost velika, i povećat se već ne more,
                                    opet polaku su zižgu. Kad zgutovu, se sedu. Vried
                                    dojdu i drugi s tertinami. Liktar se čudu:
                                      – Ovo ste lipo uredili – velu. – Čuda puzacov je
                                    bilo va drivi?
                                      Putre i sprav verzu va drivo, s tertinami je
                                    pokru i idu domon.
                                      – Po domon ćemo se čerišanj – velu liktar. –
                                    Zutra ćemo opet dojt.

                                                          VIII.
                                    Doma je jur teško čekadu. Pri vičeri velu mati
                                    ocu.
                                      – To sam si mislila, da bi zutra morali pojt čer−
                                    išnje tergat, aš su i na verti jur zrele bilice.
                                      – To sam si i ja mislil – velu otac – Onda zutra
                                    ditići i Marica neka idu čerišnje tergat. Dva, ali tri
                                    korbace si ji natergajte, pak ćete š njimi sriedu
                                    pojt na placu. Ali po velikom starom putu pojte.
                                    Daje je, ali se lagje hodi.
                                      – Ne bi smili pojt na koli? – pita Šime. – Konji
                                    neg i nako stoju va štali.
                                      – Ne marim – velu otac. – Marica i nako još ni
                                    j’ bila Kisegi. Konje s koli ostavite kot tieca Pavie,
                                    mer ga poznate. Odanjeg ćete piše na placu, mer
                                    ni daleko. I njim dajte čerišanj.
                                      – Dobro – veli Šime. – Marica će prodavat čer−
                                    išnje, to je žensko delo. Ko dobro znam i suseda,
                                    teta Bare se spravljadu na placu, i njie ćemo ziet
                                    na kola. Oni ćedu pomagat Marici, a mi ćemo

                                    44
   41   42   43   44   45   46   47   48   49   50   51