Page 44 - Ivan_Horvat_Zidanski_dicaki
P. 44

Zidanski_dicaki.qxp  2017.10.18.  12:49  Page 42





                                      – Sunce nam je važgalo travu, odgovori Karol.
                                      – No, neka takovoga ča reć – veli Pišto – misliš
                                    da smo bedavi.
                                      – To ja nisam rekal – veli Karol. – No, Marko
                                    pokaži im, da kako se mora oganj naložit s sunča−
                                    nimi traki.
                                      – Marko pokaže.
                                      – Kade si vo ukral? – pitadu serdito liktar.
                                      – Nisam je ukral – veli Marko – poglejte, ovo je
                                    polamjeno staklo od naočalji. I drugu polovicu
                                    sam našal. Znate, tetac liktar, mi Cigani ne neg
                                    krediemo, neg i ono pogledamo, ča drugi hitu va
                                    smeklje, je li se more još nač pohasnovat. Kad
                                    smo bili Kisegi, va smeklji sam je našal.
                                      – Istinu govori – veli Ive – i ja sam bil onde.
                                    Pital sam ga ča će s tim polamjenim staklom, ali
                                    mi ni povidal.
                                      – Onda nismo imali na to vrimena – veli Marko.
                                      – Ako je vako, ću te pohvalit – velu liktar. –
                                    Tvoj otac su rekli da si pošten, ali i ono vidiš ča
                                    drugi upamet ne zamu.
                                      –  Sad nam neg ražnji falu – veli Vili, da i on
                                    dostane rič, – zač je niste načinjili?
                                      – Mer su ovde – veli Karol – poglej. Majka su
                                    zapokali i masti. Neg soli nimamo.
                                      – Naša mat su nam dali soli – veli Pišto – va
                                    ovoj maloj posudi je. Vuliko soli će nam bit dost.
                                      – Dobro, – velu liktar – Ive, zami s torbe sla−
                                    nine. Saki će dostat edan kusić. Šparat moramo.
                                      Po ubiedi meru počinu. Svaki si sebi iziberie
                                    mjesto, i načinji s maloga kića i travie stelju.
                                      – Kad budemo sveneg onde, ćemo si načinjit i

                                    42
   39   40   41   42   43   44   45   46   47   48   49