Page 32 - Grobja_i_grobovi

Tijekom popisa 1890. i 1990. samo su kod Mađara registrirani strani
jezici, dok je kod pučanstva čiji materinji jezik nije mađarski zabilježeno
samo znanje ili neznanje mađarskog jezika.
Popisi pučanstva 1910. godine bili su iznimno zanimljivi zbog specifi č-
nih povijesnih prilika pa imamo podatke o cijeloj mađarskoj imperiji i o
pojedinim dijelovima zajedničke zemlje. Temeljem toga glavne karakteris-
tike materinjeg jezika su sljedeće. 52

Tijekom popisa posebno su registrirani Šokci, Bunjevci, Iliri, Bošnjaci i
Dalmatinci. Ukupan broj tih hrvatskih subetničkih grupa bio je 88 209, a
od tih registrirano je 43 886 muškaraca i 44 323 žena.
Šokaca je u to vrijeme bilo najviše, oni su činili nešto više od 1/3 ukupnog
broja, dakle trećinu od 88 209 osoba hrvatskog stanovništva u Mađarskoj.
Nakon 1910. godine, 1920. izvršen je popis stanovništva u Mađarskoj.
Povijesne su se prilike znatno promijenile, nakon Trianona geografski i
politički položaj se promijenio u nekim zemljama Europe, pa tako i u Ma-
đarskoj. Prilikom cenzusa registrirano je 179 298 osoba koje govore srp-
sko-hrvatski jezik, a 37 108 osoba su se izjasnile da im je materinji jezik

52 Službene podatke o cenzusima publicira Zavod za statistiku. Temeljem socioloških
istraživanja možemo reći da glede narodnosti, tako i Hrvata službeni rezultati popisa pu-
čanstva nisu uvijek u strogoj korelaciji s objektivacijama.
30