Page 27 - Grobja_i_grobovi

Stanje katoličkih vjernika pogoršavala je i činjenica što se s habsburško-
mađarskog prostora pokušavalo upravljati vjerskim životom, a to Turci nisu
rado gledali. Zbog toga je franjevac Šimon Matković predložio da iskusne
vjerovjesnike pošalju preko Dubrovnika i neka ostave na miru vjerski život
jer bi učinili više štete nego koristi.
Osim pečuške misionarske stanice, hrvatski svećenici imali su dva pod-
ručja gdje su vršili svoj rad: i to u Katolju i Mohaču. Njihov rad bio je važan
zbog šokačkih vjernika, a ovdje nisu bili toliko pred turskim očima. Isto
tako, ukoliko su bili u opasnosti brzo su se mogli skloniti. Od isusovaca, u
radu su se istaknuli Ivan Horvat i Mikola Veliki, kasnije postaje biskupom
Beno Vinković, a biskupski zamjenik Ivan Horvat. Pečuška biskupija godi-
ne 1630. drži sinodu kojoj je bilo nazočno otprilike trideset svećenika.
Stanje katolika u južnom području možda je najbolje poznavao Šimun
Matković, koji je živio među narodom. Sve je učinio kako bi crkvu sačuvao
od raskolnika i kalvina. Poznavajući situaciju, nije mogao nemoćno gledati
bijedni život vjernika. Odlazi u Rim od Svete Stolice tražiti slanje svećenika
koji govore mađarski i hrvatski jezik u južne krajeve države. Njegov prijed-
log naišao je na dosta teškoća, ali na kraju papa Pavao V. prihvaća njegovu
molbu i šalje Šimuna Matkovića s isusovcem Bartolom Kašićem da obave
pregled situacije, neku vrstu procjenjivanja.
Šimon Matković bio je župnik u srijemskoj Bapskoj. Kada su pečuški
vjernici 1610. g. bili u teškom stanju, radi čuvanja vjere šalju mu izaslan-
stvo tražeći njegovu pomoć. Njemu se može zahvaliti što su još iste godine
dobili natrag crkvu Svih Svetih.
Turski beg u Mohaču 1612. g. vraća dvije crkve: jednu posvećenu Uzne-
senju Marijinu, a drugu Svetom Nikoli. Sve su nade postojale da će uz po-
moć vjernika obnoviti crkve jer ih je još i beg nagovarao. Vjernici su napra-
vili vrata od pletera da stoka ne bi ulazila.
Neki istraživači broj vjernika procjenjuju na 5 000 duša. Živjeli su u više
podunavskih naselja i u selima od Mohača prema zapadu, sve do Vršende.
Župa se širila i na sjever.
Nemamo podataka koliko je Mohač imao vjernika Šokaca i Mađara. Po-
znato je da su Mađari prešli na kalvinsku vjeru. Zbog toga broj mađarskih
katolika nije bio značajan. Katoličkih Hrvata u Mohaču i njegovoj okolini
moglo je biti i više. Pečuški biskup Miklos Dallos piše o sastanku s carskim

25