Page 25 - Grobja_i_grobovi

Od služiteljskog puka neki su se doseljenici i migranti izdigli do plemić-
kog staleža. Više njih naći ćemo na vodećim županijskim položajima, što je
41
omogućio i Zakon Sv. Stjepana. Osnovana personalna mađarsko-hrvatska
država (1102.) i nadalje je omogućavala opstanak hrvatskog stanovništva .
42
U narednim stoljećima (1142.–1703.) pečuška biskupija ima po podrijetlu
18 hrvatskih biskupa. U povijesti su među njima dobro poznate osobe: Ivan
Česmički (Janus Pannonius), Stjepan Brodarić, Antun Vrančić, Drašković
i ostali. Na području biskupije hrvatski župnici i svećenici brinuli su se o
hrvatskom stanovništvu. S dozvolom pape Grgura XI., bosanski franjevci
1376. osnivaju samostane na području pečuške, kaločke i čanadske bisku-
pije kako bi vodili duhovnu brigu o hrvatskom življu jer mađarski svećenici
ne govore hrvatski jezik. Već 1515. godine imaju samostan na pustari Pe-
rečka pored Vilanja i Ozora.
Tursko naseljavanje potaklo je nove potrebe: na jednom mjestu proizvo-
diti sve što je potrebno za opskrbu vojske i za državnu upravu. Za potrebe
feudalne gospode i upravne vlasti bilo je potrebno koristiti rad neturskog
stanovništva. Pogrešno je držati kako su čuvari grada i „straža martaloza”
bili samo Srbi. Nema sumnje da je među njima bilo, pored balkanskih na-
roda, i Hrvata, Mađara i Roma koji su vjerojatno u ta područja stigli nešto
prije nego što to mnoga znanstvena djela govore.
Kako su se Turci približavali teritorijama današnje Slavonije i Baranje,
tako su i Hrvati, uglavnom katolici, naseljavali područja južnog dijela Za-
dunavlja, teritorij današnje Baranje i djelomično Bačke u Mađarskoj. Prema
Vargi J. Janošu, već prije 1526. g., u 180 naselja Zadunavlja živjeli su Hrva-
ti, uglavnom pastiri i nadničari. U 16. stoljeću migracija Slavena s južnih
područja znatno se povećala. Mikloš Eszterhazy, palatin, 1627. g. odredio
je naredbom da se Srbi, Hrvati i Bošnjaci mogu naseliti samo do naselja
Šimontornja. O prisutnosti slavenskih naroda u tim područjima u 17. vi-
jeku pisao je i njemački putpoisac i povijesničar Henrik Ottendorf, koji je
rekao da od Dunaföldvara do Mohača gotovo da nema naselja gdje ne bi

41 Sv. Stjepan bio je racionalan i strog vladar, znao je što i zašto čini. Da bi zadržao vlast
ondnosno da bi vlast i moć ostavio svome nasljedniku, sinu s velikom preciznošću je stavaro
povelje, svojevrsne zakone gdje je formalizirao što i kako valja činiti, kako se ponašati s lju-
dima drugih jezika i drugih kultura.
42 Đuro Šarošac, Bosnaski Hrvati u okolici Pečuha, Biblioteka Dunav, Budimpešta. 1991.
str. 15.
23