Page 33 - Grobja_i_grobovi

hrvatski, dok su, osim njih, još 22 928 rekle da im je materinji jezik šokački
ili bunjevački.
Sljedeći popis stanovništva izvršen je godine 1930. Temeljem analize po-
dataka registrirano je 36 864 osoba čiji je materinji jezik hrvatski, dok se
23 228 njih izjasnilo da je njihov materinji jezik šokački, odnosno bunjevač-
ki. U cijeloj zemlji povećao se broj stanovnika za 11,8%, dok broj manjina
pokazuje trend opadanja. Hrvata je 1930. g. u Baranji bilo 6 103 (2,6% od
ukupnog stanovništva), dok je broj Šokaca i Bunjevaca iznosio 5 241 (2,2%)
duša. U Bačkoj ili kako se ta regija u to doba zvala Bačko-bodrogska župa-
nija, broj Hrvata bio je 31 dok broj Bunjevaca 9 016. Unatoč subetničkom
identiteu, točnije mimo toga politička nakana izvršitelja cenzusa je jasno
vidljiva s postavljenjem posebne kategorije unutar Hrvata.
Za vrijeme rata, 1941., izvršeni su popisi pučanstva. Tijek povijesnih
53
zbivanja ponovno je utjecao i na sam cenzus. Prilikom ovog popisa, osim
materinjeg jezika, upitana je i nacionalna pripadnost. Zanimljivo je da je
sam premijer Pal Teleki obvezao stručnjake da znanstveno provjere dobi-
vene rezultate popisa pučanstva. Temeljem cenzusa, glede Hrvata, rezultati
su sljedeći:

Nakon rata, godine 1949., ponovno je došlo do popisa pučanstva. Opa-
danje broja stanovništva bio je opći trend, u cijeloj državi za oko 1,2%.
Prilikom popisa registrirano je 9946 duša čiji je materinji jezik hrvatski,
a osim toga, 10 477 njih su se izjasnili da im je materinji jezik šokački ili
bunjevački. U Baranji je registrirano 4 574 osoba koje su se izjasnile da im
je materinji jezik šokački ili bunjevački. Od tih Šokaca i Bunjevaca žena je
bilo 2 430, dok je muškaraca bilo 2 144, dakle, u Baranji je nešto više bilo
žena nego muškaraca sa šokačkim ili bunjevačkim materinjim jezikom.

53 Detaljno vidjeti, Gyurok János, A magyarországi horvátok 1910–1990. isto, str. 75-79.
31