Page 30 - Frankovics_Potonyi_templom_75
P. 30

potonj tördelt_Layout 1  2014.07.25.  14:35  Page 28






              šunke, već ju valjalo u proljeće, za vrijeme sijanja konoplje zakopati
              u brazdu da bi konoplja bila bijela i jaka, kao što je i kost šunke. Nisu
              bacani ni ostatci od šunke, već su brižno skupljeni i spaljeni, ili su
              pak sačuvani za liječenje. Na Veliku subotu su se djevojke umivale u
              vodi u kojoj su kuhale posvećena jaja da ne bi imale pjege po licu
              („da ne budu žaltave”).
                U Potonji sam pribilježila i naredni podatak vezan sa pučko vje-
              rovanje. Majka čije je dijete umrlo do dana Marije Magdalene (22.
              srpnja) nije smjela jesti jabuke jer se vjerovalo da će Majka Božja na
              nebu tog dana dijeliti jabuke djeci, ali samo onoj, čija majka do 22.
              srpnja nije jela jabuke.
                Slijedeći običaj nam predočuje duboku religioznost potonjskog
              čovjeka. Zadnjeg dana žetve, svetu vodu, cvijeće („sleznicu”) i crveni
              konac Potonjani su ponijeli sa sobom na polje. Kada su prionuli k
              poslu da požanju posljednji preostali komadić žita, jedna žena bi pot -
              ražila takve stabljike žita iz kojih su izrasla tri klasa („lati”), te svezala
              crvenim koncem.
                Pored ove stabljike požnjela je srpom („kosicom”) ostalo žito i sve-
              zala u jednu kiticu, dodajući još novijih klasova. Poslije je žena isko-
              pala korijenje stabljike sa tri klasa iz zemlje i ponovno posadila, ali
              tako, da u istočnom pravcu leži korijenje, a u zapadnom stabljike. Od
              ostatka žita načinjen je omanji snop. Polovica klasova je bilo okrenuto
              prema dolje.
                Sve je ovo postavljeno „na noge”, na što se stavila kitica. U ovaj
              snop su zaboli kose i srpove, te su kleknuli i molili su. Nakon molitve
              pokupili su sâv alat, te je starješina obitelji snop triput bacio u zrak,
              dokle su ostali članovi obitelji triput poviknuli „Jezuš, Jezuš, Jezuš!”
              Kiticu su potom ponijeli sa sobom kući i priložili uz svete slike („sveti
              kipi”).
                U Potonji postoji i ovaj arhaičan običaj koji sadrži elemente iz
              predkršćanskog perioda, a vezuje se za duge i suhe ljetne žege. Još i
              između dva rata postojao je običaj prizivanja kiše. Poslije poduljeg

              28
   25   26   27   28   29   30   31   32   33   34   35