Page 26 - Frankovics_Potonyi_templom_75
P. 26

potonj tördelt_Layout 1  2014.07.25.  14:35  Page 24






                                 PODATCI O PUČKOJ
                             VJERI HRVATA U POTONJI


              Ovom prigodom kanim predstaviti pučku vjeru Hrvata u podravskoj
              Potonji. Potonja nalazi se u južnoj Mađarskoj na lijevoj obali rijeke
              Drave. Žitelji su hrvatskog jezičnog izričaja, rimokatoličke vjere te
              pripadaju Dijecezi pečuške biskupije.
                U Potonji su od 1940-tih godina na Markovo ophodili seoski hatar,
              gdje je posvećeno žito. Ovaj običaj je prakticiran sve do osnutka po-
              ljoprivredne zadruge (do 1961.), kada je ukinut. Na čelu procesije je
              išao odrastao muškarac noseći u rukama križ. Iza njega stupala su
              djeca, te svećenik, a zatim su slijedili ostali muškarci, dok su na za-
              čelju procesije bile žene. Procesija se odvijala pod crkvenim barjacima
              („pavinima”). Potonjska crkva imala je pet barjaka. Crkveni zvonar
              je prije Markova zadužio šest djevojaka da na zastave, odnosno križ,
              od žita ispletu vijence. Vijenci su pripremljeni dan uoči procesije, te
              su na određenom mjestu sakriveni u žito na njivi. Ona djevoka koja
              je trebala okititi crkveni križ pripremala je svega jedan vijenac. Ostale
              djevojke su trebale isplesti više od tri vijenca. Za vrijeme održavanja
              liturgije, na znak zvonara, djevojke su okitile crkvene barjake i križ,
              pa se procesija mogla vratiti natrag.
                Prije Duhova su se Potonjani godišnje dvaput ispovijedali i pri -
              čestili. Treću ispovijed obavljali su na Duhove, kada su hodočastili
              Majci Božjoj u Đud. Ranijih godina hodočastilo se pješice u procesiji,
              tako da se krenulo izjutra u četvrtak, te bi se blizu 70 kilometara pro-
              pješačilo za svega jedan dan. U slučaju kada je na put krenulo više
              vjernika pratila ih je konjska zaprega jer su u kolima vozili hranu.
              Kada je pak na hodačašće krenulo manje mještana onda je svatko u
              jednoj torbi od platna sâm nosio svoju hranu. Petak je služio za
              odmor. Petkom i subotom cijeli su dan molili u crkvi. U subotu na-
              večer sudjelovali su u procesiji k Gospi Žalosnoj noseći upaljene svi-
              jeće. U nedjelju su, nakon održane prve mise, krenuli kući.

              24
   21   22   23   24   25   26   27   28   29   30   31