Page 23 - Frankovics_Potonyi_templom_75
P. 23

potonj tördelt_Layout 1  2014.07.25.  14:35  Page 21






              nikovanja bit će premješten u Viljevo s one strane Drave. Slijedi ga
              Ivan Glatz iz Grabovca, tolnadska županija, te Ivan Capjak iz Chizsne
              (županija Árva u Gornjoj Ugarskoj, danas Slovačkoj; župnikom je od
              1844–1849). Osamnaesti po redu župnik bio je Ivan Šterba (ulazi čak
              i u mjesne predaje Lukovišćana) rodom iz Velike Kikinde (Nagy Ki-
              kinda, danas u Vojvodini, Republika Srbija).
                Vlastelin je od župnika očekivao da sa izgradnjom odgovarajuće
              infrastrukture, svojim marom, pastoriziranjem, konstruktivnim pro-
              povijedima potpomaže miran suživot zajednice, kao i njezin prospe-
              ritet i brojčani porast. Vlasteli bilo je jasno da osiguranjem vježbanja
              vjerskog života ono može postati garancija za uspješnu integraciju,
              konsolidaciju nastanjenog stanovništva i njegova mirnog suživota.
              Upravo zato su u naseljima, udaljenima od biskupskog središta, vlas -
              telini, odnosno upravljači vlastelinstva obavljali izbor župnika, davali
              im preporuke i odobravali njihovo ustoličenje. Od župnika rukovo-
              dioci županijske dijeceze zahtijevali su osiguranje razvoja vjerskog
              života vjernika, širenje katoličke vjere i privođenje vjernika druge vje-
              roispovjesti na katolicizam.
                U pogledu pravne vlasti i pastorizacije u datoj regiji važna je bila
              nazočnost raznih franjevačkih redova. U prvoj polovici vlastelini juž-
              nog Podunavlja zatražili su nastanjenje franjevaca Provincije Sv. La-
              dislava u južnoj Mađarskoj i središnjoj Hrvatskoj s glavnim samo -
              s tanom Sv. Franje u Zagrebu, (Patrum Franciscanum provinciae Scla-
              vonicae) u Kanjiži (Nagykanizsa), Sigetu, Atadu i Šiklošu, naime bili
              su potrebni svećenici s pastorizacijskim iskustvima, podjednako da
              budu prihvaćeni od hrvatskog i mađarskog stanovništva, zbog pozna -
              vanja jezika svojih vjernika. Sredinom 18. stoljeća biskupi i vlastelini
              južnog Podunavlja, pomoću Provincije Sv. Marije u zapadnoj i sje-
              vernoj te dijelom i u centralnoj Mađarskoj (glavni samostan u Pešti)
              mađarski jezik širili su nasuprot Reda franjevaca kustodije Sv. Ladis-
              lava. Razlog tomu je mješovito stanovništvo i integracija i asimilacija
              Hrvata. U međuvremenu i među ovim drugim redom uočava se

                                                                            21
   18   19   20   21   22   23   24   25   26   27   28