Page 88 - Marko_Dekic_Moja_je_pjesma

Paketiće brže-bolje,
Ukrcava dobre volje,
I bezbrižan u nju sjede,
Pa drhtavo progovori:
„Kozmonaut si posto, Djede!”

Raznobojna dugmad mala,
Mikrofoni i zrcala,
Ali to njega ne ometa
Jer uz fijuk – u čas tili –
Prhnula je Mraz-Raketa.

Za svakoga nešto ima
U njenima paketima:
Konjić, kuče, medo, pače,
Tamburica, auto, truba,
i lutkica što zaplače.

Žuti tramvaj što sam zvoni,
Traktor, lopte, avioni,
Sklizaljke i sanjke, skije,
I posestre letjelice,
Raketice mlazne dvije.

Tu su knjige i bomboni,
Slatkiši pa i baloni,
Čokolade, šećerleme,
I još nešto za one bolje,
Lješnjikovca tankog breme.

87