Page 83 - Marko_Dekic_Moja_je_pjesma

Prosinačka

Pahuljice snježne Kod Gracine
naokolo lijeću uzvišice,
nježne, i Srakićeve
i po gradu kovačnice,
i po selu, dječurlija
šeću, preohola
mekan ćilim, polijeće sanjkama
bijeli steru. sve do Dola.

Prosinac se Jure spretno
gordo šećka, po dvojica,
vjetar s grana rumenih
inje treska, jedrih, lica.
ispod sanjka Od radosti
snijeg se prši, vrište, kliču,
poledicu, ne mareć’ za
lomi, krši. Zimu ciču.

Santovačkim Na klompama
sokacima, od drveta,
već dobrano, za vještake
stegla zima. ista j’ meta,
Praporaca pa su česta
zvon se čuje, prevrtanja,
nadaleko, prepiranja
odjekuje. i plakanja.

82