Page 87 - Marko_Dekic_Moja_je_pjesma
P. 87
Krenuo je jednog jutra,
Mislim da će stići sutra,
Ako mu se sanjke stare –
Za koje je lani grdne
Pare dao – ne pokvare.
Dva jelena hitra, čila
Na velik panj naletjela
Pred ulazom samog grada.
Kud’ ću? „Kako? Što ću sada?
Ta i snijeg mi na zlo pada.”
„Pješačit bi bilo dugo,
Dječji svijet bi mi se rugo.”
Tad mu miso na um sinu,
On pošalje ekspres poštu
Kozmonautu Gagarinu.
Kad je kozmonaut
Pročitao više puta
Što li s’ to u pismu traži,
Odvrati on brzojavom:
„Dragi Djede, molba važi!”
Vjerujete mi ko na javi,
Baš se pred njim zaustavi
Čudovište lakog leta.
„Da to nije molbe radi –
Djed upita – Mraz-Raketa?”
86
