Page 90 - Marko_Dekic_Moja_je_pjesma
P. 90
Stiže zima
Vjetrove je vrijedna zima
strina zima dva-tri danka,
razaslala baš kako je
po selima, vjetrovima
gradovima najavila
i poljima, nama svima.
preporukom Kad ujutro
važnom jako dan osvane,
da se čuva začudi se
živo svako, mali Dane
jer će jednog našaranim
bijelog jutra, prozorima.
– možda sutra – To je cvijeće –
il’ prek’sutra – reče djeda,
odistinski – od pravog
da zagruva. pravcatog leda.
I tako su, – Blago meni!
bez sve šale, Ih radosti!
jedno veče Leden cvijet!
padat stale Je li, djede,
pahuljice da l’ se ovo
sitne, male, može složit
i ko zvijezde u buket?
zatreptale. Dok je tako
Snježila je čavrljao,
bez prestanka prozoru je
89
