Page 8 - Marko_Dekic_Moja_je_pjesma

Kamo ide duša...
vraćanje djetinjstvu

Čovjek u poodmaklim godinama guta vrijeme kao
zalogaj svježega kruha uživajući u njegovu opojnom
mirisu i slastima, sanja životni vrtuljak od prvih
doživljaja bezbrižnog djetinjstva, preko radnih
i najaktivnijih godina do staloženosti i duševnog mira
zrelih godina.
Svojstvo je pjesničke duše da može postići i doznati
gotovo sve što poželi, da se poput svjetla čarobne
svje tiljke može razliti po svemu što postoji u našem
okruženju i u mašti ljudskoj, zaviriti može u svaki
kutak toga svijeta, osvijetliti znano i otkrivajući
neznano. Postavljajući uvijek aktualno pitanje „Kako
možemo biti sretni i zadovoljni?” Pjesnik Marko Dekić
pomoću svojih doživljaja iz djetinjstva traži prikladne
odgovore. Kako ćemo ostvariti svoje želje jer sreća je
uglavnom zadovoljavanje tih želja i sklad koji se rađa
na putu prema tome cilju. Život je i prema našem
pjesniku mnogo puta neprekidna borba koja u sebi
nosi otpornost i strasti. Rijetko kad i zadovoljstvo.
No shvativši svijet dječjom logikom i filozofijom,
češće bismo osjetili radost u sebi i ljepotu oko sebe,
bezuvjetno bismo mogli reći „Da!” na sve što postoji,
pa bismo znatno lakše stigli u luku sreće o kojoj maštaju

7