Page 11 - Marko_Dekic_Moja_je_pjesma

U Dekićevim mnogim pjesmama, ne samo
u ranoj mladosti, ljubav prema rodnome kraju, prema
u šokačkim i bunjevačkim narodnim pjesmama mnogo
puta opjevanoj Bačkoj, dodatno je povezana s prirodnim
ljepotama i ljudima rodnoga Santova, sa „šokačkom
novom škulom” i njenim prosvjetnim djelatnicima,
prije svega s uglednim učiteljem Stjepanom Velinom
koji je kao pravi vrtlar u srca svojih učenika, osim
ljubavi prema materinskom jeziku, lijepoj književnosti,
duboko usadio i nacionalni ponos. Kao dokaz tome,
dopustite mi, dragi čitatelji, da u predgovoru zbirke
pjesama Marka Dekića spomenem i Stipana Blažetina,
braću Branka i Stipana Filakovića, braću Marina i Živka
Mandića kojima, svejedno gdje oni bili i gdje su sada,
prije kiše uvijek voljeni zavičaj zamiriše.
Marko Dekić pripada starijem naraštaju hrvatskih
književnika u Mađarskoj, od kojih, nažalost, već mnogi,
ostavivši uvijek aktualne poruke za sve nas, zaslužno
počivaju u miru Božjem jer svoju misiju shvatiše kao
istinski rodoljubi. Svi su oni pisali i za djecu i o djeci,
što sigurno nije puka slučajnost...
Sjećanje na djetinjstvo u Dekiću budi takav izvor
dobrote, ljubavi i čistoće prema životu koju ćutimo
u najsvečanijem iščekivanju božićnih blagdana. U tom
oživljavanju davno minulih događaja koji nisu bili
uvijek romantični, ni bezbrižno djetinjasti jer to su teške
poslijeratne godine kada ni pticama selicama nije bilo
lako, a kamoli našem čovjeku u pograničnom pojasu

10