Page 44 - Marko_Dekic_Moja_je_pjesma

Danju-noću orno bdije,
Po selu mu para nije.
Posteljica zelen-trava,
Na njoj često izležava.

Rijetko kad se dosađuje,
Stalno nešto izmudruje.
Plašit, strašit zna gaćane,
Pa razlijeću na sve strane.

Bilo da ga gazda kori,
Pokunji se i pokori.
Baš kao kad malo dijete
Učini pokatkad štete.

A kad orasi sazrijevaju,
O jeseni popadaju,
Krckanje se glasno čuje,
Tad se Četka zaslađuje.

U dvorištu čak su dvije
Kućičice da se skrije,
Da svom strahu odolijeva
Kada kiši, grmi, sijeva.

Bez lanca se pulin Četka
Po dvorišnom carstvu šećka.
Ukućane vjerno sluša,
Dobroćudna, kerska duša.

43