Page 49 - Marko_Dekic_Moja_je_pjesma

Vukući sanjke svoje
Sa pajtašem udvoje,
Bodreći čile vršnjake,
Grude bi letjele lake
Ostavljajuć trag bez brige
Što nose poput čigre
Vrtio usred bjeline
Dječje mi mangupštine.

I sve je to bilo krasno,
Ko sunce, ko dan jasno.
Sad se sjećam tek rado
Slatke riječi drugarske,
Iskrenosti bez maske,
Što poput krijesnice blista
Slika jednog djetinjstva.

48