Page 48 - Marko_Dekic_Moja_je_pjesma

Još dok sam...

Još dok sam dijete bio,
Često sam sanjario
O sitnim radostima,
Šarenim izlozima
Krcatim šećerona,
Čokoladnih bonbona,
O željicama praznim
I igračkama raznim.

Kada bi blagdan doš’o,
Beznačajno bi proš’o
Neprimjetno i sivo
Baš k’o da sam ga sniv’o,
A srce željno topline
Bez tračka meke dobrote
Zagrcalo bi tužno,
I sve je bivalo ružno.

A kad bi studen stigla,
I bijeli prah svoj digla,
Sretan bih poletjet znao
Ne mareć’ što sam pao
Na meku strminu brijega,
I što zebem od snijega.
Zaboravljajuć’odsutne želje,
Nosilo bi me veselje.

47