Page 47 - Marko_Dekic_Moja_je_pjesma
P. 47
Naša koka...
Naša koka Sa smetišta
graoranka glas se čuje,
jaje snijela to pijetao,
svakog danka. po njem’ caruje.
U pljevari Crvena ga kresta
gnijezdo svila ponosita krasi,
i u njeg’ se domaćica pijetla
posadila. tetoši i mazi.
A kad se je Trepet, strah je
s gnijezda makla, za kukce i crve
milopojno, što po bostanu
kokodakala. štetočinski vrve.
Gazdarica U čeprkanju
tad saznaje nema premca,
da j’ kokica i najsitnija
snijela jaje. naote zrnca.
Kada pijetla
ornog ne bi bilo,
ni kokino jaje
ne bi osvanilo.
46
