Page 42 - Marko_Dekic_Moja_je_pjesma
P. 42
Prirodno se vlada tako,
Pa stog’ nije ući lako
Domaćima u dvorište,
U Četkino uporište.
Ali, da s’ ne zaboravi,
Po pasmini „ovčar” pravi.
Pošto nema svoga stada,
Čuvarkućstvo mu pripada.
Pogledaš li pažljivije,
Kovrčavi pramen krije
Oči, pa i uške dvije,
Ali kerče slijepac nije!
Taj „pulin” je oštra vida,
Sluha dobra i bez stida,
Štetočinu kad god spazi,
Ta najčešće zlo prolazi.
Kad’ s’ otvore mala vraca,
Tu se stvori kuca-braca.
Po sokaku trči, lunja,
Nabrzake njuška, cunja.
41
