Page 37 - Marko_Dekic_Moja_je_pjesma
P. 37
Baba Zuba
Naša je Baka Te su stoga ljestve
pričati znala, mračnoga tavana
a katkad je za nas, dječurliju,
i zapjevala. bivale zabrana.
Naša je Baka Ali, znatiželji
bila jako stara, tko zna odoljeti,
ljubavi njenoj pa bilo da nam
nije bilo para. čak i strah zaprijeti.
Po Bakinom Desilo se da smo
čudnome divanu, našu dragu Baku
skrivala se tajna našli kako drijema
na našem tavanu. kraj peći, na banku.
Stajala je tamo Tada smo se sestrom,
starica krezuba, bogme, osmjelili
po Bakinim riječ’ma, o trošnim ljestvama
zvana Baba Zuba. na tavan popeli.
I kada smo djeca Kad’ li tamo,
kad-tad se skrivila, silne paučine,
njome bi nas Baka, starudije razne,
kudila, plašila. pregršti kučine.
36
