Page 35 - Marko_Dekic_Moja_je_pjesma
P. 35
Dva zekana
Na kraju našega bostana,
Stazica nas k Dolu vodi,
Kraj kapije pa i vrata
Nad bunar se đeram svodi.
Preko puta ritske njive
Za zekane rajsko mjesto,
Pa stoga i nije čudo
Što s’ nalaze ovdje često.
Sred gustiša djeteline
Dva zekana ćule uši,
Svibanjsko ih suce grije,
Proljetni vjetrić pjevuši.
Zekani su plašne ćudi,
To jasno zna dijete svako,
Hitrini im nema premca,
Stog’ ih nije stići lako.
Al’ meni se dogodilo,
Kradomice, jednog danka
Uhoditi dugouške
Iz obližnjega šumarka.
34
