Page 54 - Marko_Dekic_Moja_je_pjesma
P. 54
Prabaka je najsretnija
u naručju s djevojčicom,
kad na rame joj se svija
šećkajuć’ se s’ mezimicom.
A kad s njome razgovara,
Lilčica se nježno smješka,
nožicama odgovara,
što se vrte ko vrteška.
Biva katkad da zaplače,
Najviše je gladnost mori,
Po kući trčkara, skače,
Da se smiri, glad utoli.
Svatko ljubi bebičicu
u peleni što se šećka,
ali sjesti na „serbicu”,
još se čedo malo nećka.
53
