Page 59 - Marko_Dekic_Moja_je_pjesma

puta skrate – Mamica je
udobno se iznenada
ugnijezdio rekla Tati
u naručju da će sutra
svoga Tate. doma, u grad,
I neka se da se vrati.
kaže pravo, Za derana
da je deran to saznanje
– pola puta – nije bilo
prospav’o. radovanje.
Ali jednom Jedva da su
vlak zastade. mališana
Mališa s’ utješiti riječi
na noge dade, znale,
za minut tili, usput su i
gosti su iz – dakako –
Budimpešte i suzice
s’ Djedinima, navirale.
u Aljmašu „Mama će se
sretni bili. vriško vratit,
rano moja,
Nakon dva-tri, stog’ neka
danka bijela, ne brine
jednog jutra duša tvoja!”
obitelj je – reče Majka,
za zajutrak i unuče svoje
skupa sjela. u dvorište

58