Page 63 - Marko_Dekic_Moja_je_pjesma
P. 63
Braća na moru
(Zoranu i Aleksisu)
Dva brata rođena – Samo da bi braci
znajte, kako jeste, začepio usta,
svijet su ugledala dobričina Zoki,
usred Budimpešte. stariji, popušta.
Zorana – odmila –, Braća su radosno
prozvaše Zokijem, uzela na znanje
mlađeg Aleksisa, da će s roditelj’ma
brata mu, Leksijem. poć na putovanje.
Razlika je samo Tako svi, skupa,
šest godina ravno, jedne rane zore
al’ to za njih dvoje krenuše vlakom
nije baš ni važno. na Jadransko more.
U nečem su braća Prekrasni pejzaži,
uvijek složna bila, doline, šumice,
roditelje slušali, ravnice, planine
hitali im u krila. sve do Crikvenice.
U igri se oboje – Sunašce je sjalo,
kako često biva – more je mamilo,
čarkali, svađali, kupanju za klince
dobrano oba kriva. kraja nije bilo.
62
