Page 57 - Marko_Dekic_Moja_je_pjesma
P. 57
O deranu...
(Tomislavu Milanu Filipoviću)
O deranu po imenu
bunjevačkog roda Tomislava.
pjesma glasi, I kad je dijete
pa i zgoda, milozvučno
da se sjeta protepalo:
na djetinjstvo „Zdavo, zdavo,
ne ugasi lafe, Mako”,
i da traje srce bi nam
mnoga jako, jako
duga ljeta! zaigralo,
zatreptalo.
Na Majdanu Majčinog su
u Liget sokaku, mezimca
na drugom katu odmila
bilo kad smo nazivali
zazvonili, Tomica.
pozdravljajuć’
i Mamu i Tatu, Tomici se
već na samom jednog danka
pragu – poslije dugog,
obiteljskog stana, slatkog sanka –
sretali smo baš prohtjelo
vedra, zdrava, da iz buke
maloga derana velegrada
56
