Page 108 - Kalendar_2021

Podravski „Vrag”

U dvorani sušičkog grada svetoga Jurja uzrujano je i bijesno šetao mrk i divlji Stje-
pan Prodavić, zvan „Ördög ili Vrag”. Straga složenih ruku i pognute glave, koju bi s
časa na čas podigao, bijesno je gledao u dvojicu izaslanika, koji su stajali posred
dvorane. Bili su to izaslanici slavonskog bana gospodina Detrika Bubeka, koji su mu
donijeli banovu zapovijed, da ima zagrebačkom biskupu Ivanu Smile odmah nadok-
naditi štetu, koju je počinio još prošle godine poharavši biskupova imanja u križe-
vačkoj županiji.
Banovim izaslanicima bilo je dobro poznato, da je Stjepan Prodavić zaista pravi
„Vrag”, kako ga je nazivala cijela gornja Hrvatska, pa su zato s većom oboružanom
pratnjom stigli u Sušicu, ne bi li tako zastrašili neukrotivoga zulumćara.
No taj pohod gospode banskih izaslanika nije nimalo zastrašio sušičkoga gospo-
dara. Čim su mu predali banovu poruku napisanu na čvrstoj pergameni, s koje je
visio velik voštani banski pečat, on ih upravo prezirno omjeri od glave do pete
svojim zakrvavljenim očima, zgnječi gnjevno bansku poslanicu, rastrga je i baci u
lice zaprepaštene banske gospode, koja su pred ovakovim nastupom „Ördögovim”
uzmaknula za dva tri koračaja...
Stariji banski poslanik Ivan Ders, zvan i Držić, sinovac podbana i župana zagre-
bačkoga Martina Držića, poviče povišenim glasom:
„Gospodine, ovako se ne ponaša jedan plemić, koji ovisi o milosti svijetloga kralja
i njegova zamjenika u Hrvatskoj velemožnoga gospodina slavonskog bana!”
Ta primjedba Držićeva tako uzruja Stjepana Prodavića, da je počeo pljuvati pre-
ma banovim izaslanicima i mahnito vikati:
„Ako vi, ropska pseta, ovisite o milosti one skitnice Žigmunda i njegova pripuza
Detrika Bubeka, bilo vam na čast, ali Stjepan Prodavić ne treba ničije milosti! Ja
sam sâm svoj gospodar! Znajte, ja sam „Vrag”, i ako mi se s mjesta ne udaljite, oku-
šat ćete, što znači sila i moć Stjepana Ördöga! I prije nego vas obojicu nogom ne
izbacim poput paščadi napolje, tornjajte se sami!”
Rekavši tu grožnju pristupi sasvim blizu obojici zaprepaštenih banskih izaslani-
ka i pogleda ih tako strašnim očima, da im je cijelim tijelom prošla neka jeza.
„Gospodine, mi idemo!” prozbori uzrujanim glasom Ivan Držić. „Ali zapamtite,
u nama ste teško povrijedili kraljevsku milost i velemožnoga gospodina slavonskog
bana, koji su nas poslali k vama! Ovo je zločin, koji ćete vi skupo platiti!”
„Napolje, nitkovi!” poviče bijesno Prodavić. „U mojoj vlastitoj kući i pod mojim
rođenim krovom još mi se i grozite? Čekajte, ja ću vam dati popratnicu, kakvom vas
jamačno nije još nitko počastio!”
Izgovorivši te riječi otvori teška hrastova vrata od dvorane i poče dozivati sluge:
„Imbro! Joža! Štef! Pustite brzo sve pse s lanca!”
I prije nego su se zaprepašteni banovi izaslanici mogli snaći, već je nekih dvade-
setak velikih pasa štekćući i bijesno lajući provalilo u gornji gradski sprat. Tu stado-
še ljuto režati na gospodu banske izaslanike, koji su na smrt blijedi neodlučno sta-
jali posred dvorane ne znajući u prvi mah, što da počnu.
Ali kada je Prodavić sa slugama počeo hustiti pse na banske izaslanike i vikati:
„Drži ga! Puci ga!” jurnuše divlji psi kao bijesni na jadne izaslanike. Ovi u času po-

104 2021 HRVATSKI KALENDAR