Page 98 - Kalendar_2020
P. 98

Od 1900-ih pa čak do 50-ih go-
                                                             dina 20. stoljeća najveća je prilika
                                                             ili mogućnost za ples bio popod-
                                                             nevni ples u nedjelju. Tu su prigo-
                                                             du svake nedjelje držali, osim ko-
                                                             rizmenih i adventskih nedjelja.
                                                             Organiziralo se u jednoj prostori-
                                                             ji mjesne gostionice ili doma kul-
                                                             ture (ovisi kakva je bila prilika
                                                             danog sela). U toplijim danima
                                                             izašli su na zrak i na dvorištu su
                      se veselili. Nakon svete mise u nedjelju, obitelj se vratila kući na ručak. Poslije
                      ručka momci u društvu starijih muškaraca posjetili su seosku krčmu. Tu su kar-
                      tali, razgovarali, pjevali, veselili se i naručili pjesme od svirača. Vodeću su ulogu
                      u orkestru do 20-ih godina imale gajde, zatim su se pojavile samo tamburice u
                      orkestru, kadšto pod vodstvom violine. U kasnijim godinama tog razdoblja poja-
                      vile su se harmonike, kod siromašnijih samo one usne. Ženama nije bilo dopušte-
                      no ući u taj dio točionice, zato su one okupile u drugoj prostoriji. Dok orkestar
                      nije započeo, žene su počele pjevati laganim, sporim tempom i na svoje pjevanje
                      počele koračati zajedno u krugu. Jednako tako učinile su i u odmorima plesne
                      večeri, kada orkestar nije svirao. Ta je pjesma bila najčešće kod bošnjačkih Hrva-
                      ta: U livadi pod jasenom... Nakon te sporije pjesme uhvatile su se za ruke prekri-
                      ženo i počele opet koračati u krugu na lijevo, s malo bržim tempom i pjesmom:
                      Hajte, druge, da se okrećemo... Usput su muškarci uz pratnju orkestra krenuli iz
                      točionice, uza svirku i uz pjevanje bećaraca. Po običaju, prvi je ples bio kolo, koje
                      počinju tri muškaraca, tri najvještija u naselju. Poslije se priključi svatko kolu, to
                      je ples za ugrijavanje i da vješti muškarci pokažu svoje znanje, svoje šarene figure
                      koraka. Kolo se uvijek pleše u zatvorenome krugu, a katkad jedan od vještijih
                      momaka uvuče krug s nekim težim korakom, da svatko pazi na njega. Muškarci
                      su se držali za ruke ispred ili iza djevojaka, a djevojke su stavile svoje ruke na ra-
                      mena muškaraca. Idealno je da između dva muškarca stane jedna žena. Uzrok je
                      stavljanja ruke žena na ramena muškaraca da žene uglavnom plešu osnovni ko-
                      rak, tako držeći ritam drmanja plesa. Muškarci kako bi pokazali svoju vještinu,
                      kada se glazba ublažavala, započeli su šaranje koraka. Kadšto ritam osnovnog
                      koraka i ritam šaranja nije isti, dakle žene ruke stave na ramena muškaraca zato
                      da muškarci osjete ritam osnovnog koraka, ako bi se oni vratili plesanju osnov-
                      nog motiva, da znaju gdje je ritam. Mislim da je uzrok i to da se tako moglo po-
                      kazati koja žena kojem muškarcu pripada, ili obrnuto. Često su muškarci i žene
                      podvikivali jedan drugomu, i nastale bi šaljive pjesme, ili pjesme o nekoj vještini
                      jednog plesača ili plesačice. Muškarac koji je upravljao kolom i katkad svirkom,
                      zvao se kolovođa. Kako se svirka ubrzavala, tako su se pojavile i teže figure kora-
                      ka. Ako su svirači i plesači bili vješti, kolo je moglo trajati i 25 minuta. Potom su
                      slijedili plesovi u paru ili utroje. Točnog redoslijeda nije bilo, važno je da je sve
                      šarenije i da je raznovrsno. Prvi je dio plesa trajao do smrkavanja, s odmorima od
                      pola sata ili sat vremena. Nakon toga su se obitelji vratile kući, večerale, i vratile
                      se na ples. Drugi dio je trajao najkasnije do ponoći.   Ramona Štivić


                  98  2020 HRVATSKI KALENDAR
   93   94   95   96   97   98   99   100   101   102   103