Page 98 - Kalendar_2020

Od 1900-ih pa čak do 50-ih go-
dina 20. stoljeća najveća je prilika
ili mogućnost za ples bio popod-
nevni ples u nedjelju. Tu su prigo-
du svake nedjelje držali, osim ko-
rizmenih i adventskih nedjelja.
Organiziralo se u jednoj prostori-
ji mjesne gostionice ili doma kul-
ture (ovisi kakva je bila prilika
danog sela). U toplijim danima
izašli su na zrak i na dvorištu su
se veselili. Nakon svete mise u nedjelju, obitelj se vratila kući na ručak. Poslije
ručka momci u društvu starijih muškaraca posjetili su seosku krčmu. Tu su kar-
tali, razgovarali, pjevali, veselili se i naručili pjesme od svirača. Vodeću su ulogu
u orkestru do 20-ih godina imale gajde, zatim su se pojavile samo tamburice u
orkestru, kadšto pod vodstvom violine. U kasnijim godinama tog razdoblja poja-
vile su se harmonike, kod siromašnijih samo one usne. Ženama nije bilo dopušte-
no ući u taj dio točionice, zato su one okupile u drugoj prostoriji. Dok orkestar
nije započeo, žene su počele pjevati laganim, sporim tempom i na svoje pjevanje
počele koračati zajedno u krugu. Jednako tako učinile su i u odmorima plesne
večeri, kada orkestar nije svirao. Ta je pjesma bila najčešće kod bošnjačkih Hrva-
ta: U livadi pod jasenom... Nakon te sporije pjesme uhvatile su se za ruke prekri-
ženo i počele opet koračati u krugu na lijevo, s malo bržim tempom i pjesmom:
Hajte, druge, da se okrećemo... Usput su muškarci uz pratnju orkestra krenuli iz
točionice, uza svirku i uz pjevanje bećaraca. Po običaju, prvi je ples bio kolo, koje
počinju tri muškaraca, tri najvještija u naselju. Poslije se priključi svatko kolu, to
je ples za ugrijavanje i da vješti muškarci pokažu svoje znanje, svoje šarene figure
koraka. Kolo se uvijek pleše u zatvorenome krugu, a katkad jedan od vještijih
momaka uvuče krug s nekim težim korakom, da svatko pazi na njega. Muškarci
su se držali za ruke ispred ili iza djevojaka, a djevojke su stavile svoje ruke na ra-
mena muškaraca. Idealno je da između dva muškarca stane jedna žena. Uzrok je
stavljanja ruke žena na ramena muškaraca da žene uglavnom plešu osnovni ko-
rak, tako držeći ritam drmanja plesa. Muškarci kako bi pokazali svoju vještinu,
kada se glazba ublažavala, započeli su šaranje koraka. Kadšto ritam osnovnog
koraka i ritam šaranja nije isti, dakle žene ruke stave na ramena muškaraca zato
da muškarci osjete ritam osnovnog koraka, ako bi se oni vratili plesanju osnov-
nog motiva, da znaju gdje je ritam. Mislim da je uzrok i to da se tako moglo po-
kazati koja žena kojem muškarcu pripada, ili obrnuto. Često su muškarci i žene
podvikivali jedan drugomu, i nastale bi šaljive pjesme, ili pjesme o nekoj vještini
jednog plesača ili plesačice. Muškarac koji je upravljao kolom i katkad svirkom,
zvao se kolovođa. Kako se svirka ubrzavala, tako su se pojavile i teže figure kora-
ka. Ako su svirači i plesači bili vješti, kolo je moglo trajati i 25 minuta. Potom su
slijedili plesovi u paru ili utroje. Točnog redoslijeda nije bilo, važno je da je sve
šarenije i da je raznovrsno. Prvi je dio plesa trajao do smrkavanja, s odmorima od
pola sata ili sat vremena. Nakon toga su se obitelji vratile kući, večerale, i vratile
se na ples. Drugi dio je trajao najkasnije do ponoći. Ramona Štivić

98 2020 HRVATSKI KALENDAR