Page 99 - Kalendar_2020
P. 99

Narodna nošnja, odijevanje semartinskih Hrvata
                 Šokaca u okviru crkvenih blagdana

                 II. Od došašća do posta. Odijevanje naših Šokica u najvažnijem dobu crkvene
                 godine, kako je to meni moja mama pripovijedala još 2007. g.


                    1. Divojke u došašću su obukle vunenu, napr-
                  ste (kelim) otkanu suknju, obojak. Gornja odje-
                  ća je lepirica, crni plišeni bekeš, koji je na garilu
                  navezen. Na glavi šarena vunena maranka, cr-
                  vena, bijela, a oko vrata veća vunena marama.
                  Maranke su na vašaru ili u trgovini kupili. Kosa
                  je u dvi pletenice upletena i u košarice poveza-
                  na. To je na zatiljku prekrstito i na vrh glave
                  isto, i kod zatiljka povezano. Da bi bilo dosta
                  dugačko, upleli bi vrpce. (1. sl.) Obuća je šarene
                  čorape, ćose, naravno od vune pleteno, motivi
                  tice, šiške. Ako je bilo blato ili snijega, i cokule
                  (klompe). Cokule su ostavili u zvoniku.
                                                            Dvanaestogodišnja Aga Janjić
                    2. Mlade žene, tj. udate i do svojih 30 godina.
                  Nove mlade su udate i dok se prvo dijete ne rodi. Opće je poznato da su se jako
                  mlade udavale, moja baka nije bila ni l6 godina kada se udala. Dakle, obukle su
                  isto naprste tkane vunene suknje, sa ni baš jako bogatim motivima, obojak slični
                  stil suknji. (Znamo da je obojak u dvi pole, 90 – 95 cm širok, da bolje grije.) Zagr-
                  nite u plišeni ili baršunski bekeš, pod bekešom vuneni, plišeni košuljac, lepirica.
                  Ispod se navukla čista bijela košulja (tj. haljina), a kasnije, već iz mojeg sjećanja,
                  tzv. popovača, to je od tvorničkog mekog materijala (flanir) bilo sašito, i krilca.
                  Nikada ni se ruvo navuklo na golu kožu! Na glavi konđa – znak da je žena – kapi-
                  ca tkana, motivi relje, tice, šarena vunena marama s resama. I oko vrata vunena
                  marama. Ako je bilo jako zima (u došašću smo), na leđa su zabacile veliku bijelu
                  vunenu maramu. To je bilo savito ko štola, takvu maramu su i u poslendan nosi-
                  le, ali onda na ćošak savito! Na nogama mnogobojne, šareno pletene, vunene čo-
                  rape i ćose. Cokule bi za nedjelju oprali.

                    3. Sredovječne žene su također navukle
                  vunene otkane suknje, ali motivi su jedno-
                  stavniji. Ubirano, na šibice (tj. prugasto),
                  boje su crvena, zelena, plava, žuta, bijela,
                  crvenkasta (narančasta), svaka boja 3-4
                  mm široka. Ubiranka je između širjih pru-
                  gastih redova na bijelom grundu crna u
                  četiri struke vuna. tzv. križić. Obojak isti
                  stil. Zagrnite u crnim baršunskim bekešu
                  na retke, bez šare. 2. sl.            Suknja na šibice i pregača


                                                                     2020 HRVATSKI KALENDAR  99
   94   95   96   97   98   99   100   101   102   103   104