Page 122 - Kalendar_2020
P. 122
kavski duh i naš jezik prate Jolanku Tišler na životnom
Suze putu, kako je ona rekla: Pruge života paralelno bježe u
daljine, nikad se ne rukuju, jer su im životni putevi
Sve se suze nađu određeni. U duhu, mislima i riječima njezinih pjesama
U jednome valu i proze krije se istinska sudbina, trenutni i vječni osje-
ćaji, bol, beskrajna radost i tuga, sreća i ljubav, vjera u
Val ih povuče Boga i ljudsku dobrotu, svi ljudi osjećaji, cijeli život.“
U gluhu dubinu Osim navedenih, zbirku preporučuju i drugi književ-
Da more nici, autoričini prijatelji György Szondi, László Bíró,
Splete svoj mir Judit Kocsis, dr. Stjepan Hranjec, obitelj Skok. Predgo-
vor je napisala prof. dr. Smiljana Zrilić, cijelu zbirku
Biserje drago opisuje kao jednu cjelinu, cjelinu autoričina životnog
puta, tijek vode, rijeke Mure u „morske tišine“ u čijem
plavetnilu pronalazi mir. Autorica predgovora piše da
Jolankina zbirka „ne dopušta nam pročitati jednu pje-
smu, nekoliko, pet ili deset, ostale ostaviti za sutra. Čitaju se bez stajanja, od prve
do posljednje, jer pričaju o jednom životu, koji ne može stati, koji teče i kojeg
Mura nosi do obala mora.“ Urednik dr. Mijo Karagić podijelio je pjesme u šest
cjelina, u svaku podjednako uvrstio pjesme pisane na hrvatskome književnom
jeziku i na dijalektu. Prema autoričinim riječima, odabir jezika i govora ne bira
svjesno, nego samo onako kako joj misli upravljaju „ruku“, ipak najdublji njezini
osjećaji na bijelom papiru stvaraju se na njezinu materinskom kajkavskom dija-
lektu. Prvi dio pjesama sabran je pod naslovom „Kaj je naša radost“, pjesme o
najdubljim osjećajima vjere u ljubav, a jednako tako vječna nesigurnost, nemir
i sumnja u njezinu iskrenost – Zgublena protuletja, Nemir, Naši poti. „Zvijezde
i moj križ“ obuhvaća razmišljanja već u „mirnijim vodama“ s pomirenjem s teš-
kom sudbinom. Ljubav prema rodnome kraju – Moj rodni kraj, Moj horvatski,
Lipa Horvatska, prema svom narodu, materinskom jeziku i matičnoj domovini
otpjevana je u dijelu pod naslovom „Domaje dvije imam“. Vijenac pjesama s vjer-
skom tematikom naslovljen je „Bože, pomozi“ – Betlehemska štalica, Kristoš na
križanju. Pjesme u dijelu „Radost moja“ protkana ljepotom života, pronalaženje
„svakodnevne male sreće“ – Pahuljice, Stari hrast, Mami, pjesme dišu s lakoćom,
protkane bezbrižnošću koje nas vode do Jolankine dječje književnosti – SMS,
Mačka cila, Brojalice. Zadnji dio knjige sadrži prozne tekstove na kajkavskom
dijalektu koje opisuju jednostavne ljude pomurskoga kraja koji su se zbog svojega
hrvatskog materinskog jezika teže snalazili u mađarskoj sredini i često postali
predmetom smijeha. Te je anegdote autorica vrlo lijepo sročila u prozni tekst,
dajući im takav okvir proznog teksta u kojem se zadržao duh pomurskoga naro-
da, koji je mnogo trpio, ali unatoč teškim vremenima nikada nije izgubio svoj
osjećaj za humor. Profesor dr. Đuro Vidmarović, predsjednik Društva hrvatskih
književnika, posebno ističe kvalitetu poezije Jolanke Tišler, prema njegovim rije-
čima ona će postati svojina Hrvata u Mađarskoj, a i hrvatskog naroda u cjelini.
Ljubitelji književne riječi, kajkavskog narječja, lirskoga pjesništva ili proze s hu-
morom uživat će u novoj knjizi Jolanke Tišler i moći „ploviti na valovima i vrtlo-
zima mutne Mure do kristalnočistog mora, da pronađu tišinu i mir za svoju dušu.
Bernadeta Blažetin
122 2020 HRVATSKI KALENDAR