Page 114 - Kalendar_2020
P. 114

Gdje je ljeto ono, gdje stara ljubav?


                      Naglo, jednog dana na drugi, sa smjenom mjeseca došla je promjena godišnjeg
                      doba. Kraj kolovoza još žarko, obećavajuće ljeto, a početak rujna tmurna, kišovita
                      jesen. Jučer ujutro još sam u kratkim hlačama došetao vanjskomu poštanskom
                      sandučiću, u koji poštar obvezno točno u šest sati stavi dnevni tisak. Toliko je
                      poman da mu se ura može namjestiti. S novinama stiže prvi znak buđenja. Poči-
                      nje dan s uhodanim obredima. Prva kavica i prelistavanje tiska. Neke vijesti me
                      uzrujavaju, ali me i otrijezne, a neke me jednostavno ne zanimaju, osobito proto-
                      kolna lista vladajućih, tko se gdje pojavio, a ništa važno nije rekao. Ravnodušno,
                      kadšto uzrujano preskočim njih, tražeći nešto zanimljivo. Sve ovo i za današnje
                      jutro vrijedi, osim toga što se toplo moram obući, a umjesto otvorene terase po-
                      vučem se u dnevnu sobu.
                                                         Naglo nam je stigla jesen, premda se
                                                       zna da ona jednom neumoljivo dolazi.
                                                       Katkad  neočekivano  prerano,  a  katkad
                                                       malo sa zakašnjenjem. Kao uvijek ovog
                                                       doba, u stražnji mi mozak nehotice pro-
                                                       dire jedna pjesma. Sine mi stari evergrin:
                                                       „Hol van az a nyár, hol a régi szerelem?
                                                       Jaj de messze jár, bánat ül a szívemen…“
                                                       (U prijevodu: Gdje je ono ljeto, gdje stara
                                                       ljubav? Jao, koliko je daleko, srce mi je
                                                       tuge puno.) Naslovni je to šlager jedno-
                                                       noga mađarskog filma u žanru operete.
                      Premda ne volim taj muzički oblik, općenito mrzim, ali sviđa mi se ta melodija i
                      njezin tekst. Neprestano mi zuji u ušima, kad ljeto – htjeli bismo mi ili ne – pre-
                      lazi u jesen. Navrh toga ovih dana televizija, tko zna koliko puta, emitirala je
                      davne 1969. snimljeni film A régi nyár (Staro ljeto) u glavnim ulogama sa čuve-
                      nom glumicom Évom Ruttkai i njezina partnera Zoltána Latinovitsa. Njihov se
                      duet stalno, iznova ponavlja: Gdje ono ljeto? itd.
                        Razlog pokušavam naći mom instinktu. Sjetim se stihova mađarskog velikana
                      Gyule Juhásza. On se pod naslovom Szerelem? (tako, s upitnikom) zapitao: Én
                      nem tudom, mi ez, de jó nagyon. (U slobodnom prijevodu: „Ne znam što je to, ali
                      je vrlo dobro“, zatim u nastavku: „Bol je njezin sladak, neka me boli, ostavim“.
                        Iznova se zapitam: što je to? Nostalgija, sentimentalnost, pretjerana osjećaj-
                      nost? Sve skupa, zbog čega se ne zatajim, ništa ne žalim jer je zaista lijepo… Kao
                      ovo ljeto, koje je na izmaku…
                        Kako bježe, trče dani, mjeseci jedan iza drugoga! Nedavno smo se još radovali
                      svibnju, bijelom i žućkastom cvatu sviba, s čitavim obećanjem ljeta pred nama…
                      Svib, ili drijen drugom riječju, poraste u prilično visok grm. Biljka nas preživi,
                      naime i više od stogodišnji primjerci kite rubove šuma, gdje se ona na blagom
                      suncu dobro osjeća, zaštićena od vjetrova, vihora, oluja i drugih nevremena. Pri-
                      vuče pozornost u ma koje godišnje doba, ne samo na proljeće kad cvate, kad se
                      priroda budi, nego i u kasnu jesen, kad joj lišće sja u lijepim, pompoznim bojama


                 114  2020 HRVATSKI KALENDAR
   109   110   111   112   113   114   115   116   117   118   119