Page 108 - Kalendar_2019

noga raja. Dovoljno je pomisliti na Zoranićeve Planine ili na Defoseov kultni ro-
man Otok s blagom, na Preradovićevog Putnika ili na Odisejeva lutanja, ili na
filmove o Indiana Jonesu...
Putnik je dakle svaki čovjek, ne samo onaj koji je doista u fizičkom smislu oti-
šao iz jednoga mjesta u drugi, ostavio rodnu grudu i otišao trbuhom za kruhom,
ili je otišao gladan novih saznanja, ili jednostavno željan pustolovina, jer se putu-
je ne samo tijelom već i duhom. Umjetnost, pa tako i književnost, spada u one
pustolovine duha bez kojih bi čovjekov život bio neizmjerno prazan i pust.
Jer, što bi naši ljudi pored Drave, ili bilo gdje na svijetu, bez svojih pjesama,
bećaraca, anegdota, priča i viceva? Što bi naši Podravci bez svojih bezimenih pje-
snika? Što bi bez Gujaša i Pužarova? Što bi bez svojih gajdaša i tamburaša? Što bi
ljudi pjevali u sretnim trenucima, što kad bi tugovali? Što bi ti, moj putniče, u
maglovitom sumraku, bez tragova, bez putokaza koje su ostavili sinovi ove ljeplji-
ve i raskvašene, krvlju i smijehom natopljene zemlje?
*
Jedan od podravskih putnika je i Josip Gujaš Đuretin koji je na svoj prilično kra-
tak, težak, ali plodovima bogat životni put krenuo iz rodnih Martinaca 1936.
godine. Školovanje, a kasnije i posao, odvojili su ga od rodnog mjesta, od maglo-
vitih pejzaža, vrbama posutih dravskih obala, mističnih šuma i „mrtvica”. Život
u Budimpešti, život u velegradu ne samo da nije izbrisao iz njegove svijesti Dravu,
rodnu kuću, roditelje već je povećavao čežnju za mirom, srećom, bezbrižnošću
djetinjstva i sigurnošću obiteljskog doma. Bit će to jedan od glavnih pokretačkih
snaga njegova pjesništva. Traganje za izgubljenim skladom Gujaša usmjerava u
Podravinu, vodi ga u zavičaj. Premda je želja za povratkom neizmjerna, njegov se
lirski protagonist, ipak, plaši povratka jer je on fatalan, neizbježan, konačan.

Svojim roditeljima u MARTINCE
Ali vam eto Prolaze hladne jeseni
jako retko dolazim u krug vaš Ciče zime
u čarobni kut gde sam odgojen Odlaze bujice rekama
Retko posećujem Proleća se razvedre
hladovine u našoj bašti Leta pevaju o plodnosti zrele pesme
gde ste me dugih noći I vi čekate
skrivali i čuvali čekate
bojeći se aviona tamo gore jer sina imate
Retko ja sedim negde u svetu
na počasnom mestu za stolom i u srcu
što ste mi ga odredili i ja se spremam stalno
Vi stalno čekate mene k vama
sina svoga samo još ne znam
da vam dođem kada ću vam doći
Pred konačnim povratkom pjesnik se skrio u pjesme pa je tako pjesništvo za
Gujaša preduvjet postojanja, način života. Jedino je pomoću stihova moguće, premda
samo na časove, uspostaviti izgubljeni sklad, dosegnuti sreću ili ublažiti bol.

108 2019 HRVATSKI KALENDAR