Page 104 - Kalendar_2019

Pisanjem do svojih korijena

– Jempot smo išli z mamom v Kanižu, išče sam
bila mala, pak sam čula kak so za nas govorili
„te so Kraboti”, onda sam mamu pitala kaj je to,
zakaj za nas vele Kraboti?, a ona mi je rekla naj
se zo tem brigovate. Da sam več bila vekša, znala
sam zakaj vele. Več pot sam čula i od mojih kole-
ga da so govorili „Kraboti sam do polne imaju
pameti.”, pak mi je bilo jako teško pri srcu, bilo me
je sram. Onda sam bila vek po tiho, nesem štela
reči da san i ja „Krabot”, počela mi je „prepove-
dati” Ana Čiček, spisateljica, rođena Fiče-
haščanka, na lijepome kajkavskom narječju, jer
prvo je kajkavske riječi naučila od svoje mame i
tate od svog rođenja, od 26. srpnja 1956. godine
kada se u zemlji u zraku već osjećala želja za slo-
bodom, za liberalizaciju društva. Godina Anina
rođenja upečatio je njezinu narav, u njoj uvijek
vlada želja za slobodom, želja za samostalnošću
i samoodređivanju, dok govori o svojim doživ-
Ana Čiček na svom omiljenom mjestu,
u fićehaskoj knjižnici ljajima, sva leptrša, opisuje ih, veseli se svakoj
sitnici, a u zadnje vrijeme onomu što najviše
voli, a to je književnost. Više ne samo kao čitateljica nego i kao spisateljica. Istina,
zasada piše samo na mađarskom jeziku jer, kako reče, na hrvatskom jeziku već
nema tako velik fond riječi da bi uspjela sve točno i slikovito opisati, ali njezine
novele, anegdote, zabilješke mjesne povijesti govore o Hrvatima svojega mjesta i
pomurskoga kraja, o njihovim teškim životima, o njihovim pokolebanjima u svezi
s nacionalnom samobitnošću, o prilagođavanju društevim uređenjima koja su
uzrokovala povijesna događanja.
Ana iskreno kaže da je katkad tajila pripadnost hrvatskoj narodnosti jer su nje-
zina iskustva bila vrlo loša glede prihvaćanja narodnosti od većinskog naroda, ali
kada bi je pitali za narodnost, nikada ne bi porekla, da je Hrvatica, i danas aktivno
sudjeluje u programima fićehaskih Hrvata, učlanila se u tamošnji ženski pjevački
zbor i pjeva s njima, često posjećuje pjevačicu Roziku Broz da s njom porazgova-
ra na hrvatskome jeziku.
– Kaj bi bila, mama mi je bila Hrvatica, ona je išče nosila haliju kak so negda
nosile naše Fičehaščice, pak so vek znali kaj je Hrvatica, makar se ona prezivala
Ratkai, ali to je bilo zato kaj je njeni japa moral premeniti prezime s Reglin na
Ratkai, da je delal pri železnici. Da sam dagda mela na pameti kaj bom pisala
prepovetke, mislila sam kaj bom i ja premenila svoje prezime u Ratkai, nije mi se
vidlo Čiček. Ratkai nekak je lepo čuti, no onda sam mislila kaj to ipak neje dobro
zato kaj je več živela jena Ana Ratkai, ona je bila moja mama, ja pak sam drugi
čovek. Na zadnje sam mislila, kaj je ipak za me najbole ime Ana Čiček. I moja
mama i ja sam se rodila na Fičehazu praf na Janino (na dan svete Ane) i znam kaj
je to bila Božja vola. – pa zatim malo prijeđe i na mađarski jezik, kaže da joj je već

104
104 2019 HRV A TSKI KALENDAR
2019 HRVATSKI KALENDAR