Page 103 - Kalendar_2019
P. 103
Jesen nas rado ima Noćas su...
Joški Ravadiću u spomen
Noćas su sa
Jesen tukeće na vrati. Rado nas ima nebeskog svoda
svitljuckanjem farbov ruškinog lišća. pahulje krupne pale,
Kitičari prebiradu lonce zaspanih i dječicu jutros
jesienčicov i se je već svić’ na placi. cvijećem na oknima
obradovale.
Jesen te ima rado, došla je po te’.
Spominjali smo N. Fabrija nezdavno. S kućnih krovova
Odšebetal si (nad/pod) židansko- duge svjećice
europskim zračnim koridorom. bezbrojne vise.
Živil si na medji sega i ničesar. Uz ledene klice,
Poslužieval stranjske i domaće. bjelina inja resi
Na amaterskoj te je sceni stabla i grančice.
mimoišal globalizacijski kičeraj.
Po bostanima
Jesen nas mami i zaslipljuje. jato vrana grakće,
Židanski je hatar prepun smetljem, tragovi im sitni
ovdašnjim i esterajskim. po snijegu se cakle.
Tice su ustale prez kića za jačit, Zimska svježina
zieci prez germlja za shranit, žabe odišuć nadimlje grudi,
ne krekeću va potoku isušenom. čak se ni divljač
Vakov je sad svit. Fulom pedagogijom ne plaši siječanjske studi.
nasamareni tumaradu kot duhi.
To zimska dob
Jesen nas ima rado, ali kad za one najmanje
oštri vetri zaruju, rasfuljana dijeli milodare:
putna tuorba viška i nazvišćuje grudanje, sklizanje,
šurlanje srebrenastih andjelov. a za smionije
radosno, zanosno
Matilda Bölcs nizbrdno sanjkanje.
M. Dekić Bodoljaš
2019 HRVATSKI KALENDAR 103