Page 73 - Kalendar_2016

33-tol-108_Layout 1 2015.11.02. 13:05 Page 69

od dvorišta, s druge strane od pročelja. Ogledalo su objesili između dva prozora. Uza zid
s dvorišne strane stavili su sanduk ili klupčicu s kantom za vodu. Blizu peći, iznad postelje
prikovali su motku na koju su stavljali ruho. Različite obiteljske papire i ostale sitne stvari
stavljali su na poprečnu gredu ili u sanduk. Zidove su ukrasivali slikama i katkad tanjuri-
ma. Svetionica sa svetom vodom nalazila se pokraj ulaznih vrata, a zidni sat s dvorišne
strane. Iznad postelja stavljali su samo nekoliko svetih slika.
Kod gradnje novih kuća s dvije ili tri sobe, uloga soba se promijenila. Sobom od ulice
više se nisu koristili, ona je postala čista, velika ili prednja soba. Namještaj se sastojao
od dvije postelje, sanduka ili ormara i stolice. Između dva prozora stavljali su ogledalo,
na zid svete slike i šarene tanjure te šarene lojane svijeće. Ako je došao gost, tu su mu
prostrli postelju. Ako je bilo tri sobe, srednja je služila za goste. Tu su dočekali goste, kad
je bilo proštenje (kermez) ili neka druga svečanost, a tu se i jelo. U toj su sobi spavali
uglavnom mladi. Zidove su debelo omazali blatom pomiješanim s pljevom, i bijelili ih
vapnom, krečom, a pod je bio zemljani. Tavanice od dasaka omazali su glinom, a vitla su
bijelili vapnom. Sobu za stanovanje su po potrebi svakog dana više puta pomeli, a tije-
kom godine tri puta – za Uskrs, prštenje i Božić – i obijelili. Prije metenja, pod su polili
vodom, da se ne digne velika prašina. Dvorište ispred kuće pomeli su svake subote. Kuću
su izvana godišnje dva puta, u proljeće i ujesen, obijelili. Nakraju da vidimo nekoliko
podataka o vršendskoj crkvi, i o narodnom obrazovanju, u zaključku nekoliko riječi o
šokačkoj nošnji.
U Šematizmu 1963. godine piše da je crkva posvećena sv. Mihajlu arhanđelu naprav-
ljena 1720. godine od drveta i pletera, i imala je jedno zvono. Župni stan ili, kako mi zove-
mo, plebanija pravljena je na isti način. Župu su osnovali franjevci kada su skrbili o vjerni-
cima okolnih sela. U 1730-im godinama i Kemed (Máriakéménd) pripadao je ovamo, kao
podružnica, filijala. U 1733. godini župa je imala dohodak od 201 forinte i 59 krajcara, i
godišnje je dobila 20 hvati ogrjeva. Pristojbe su bile: od uvoda mlade žene sedam krajca-
ra, za vjenčanje jednu forintu, od krštenja pet krajcara, za pokop odrasle osobe 50, a dje-
teta 25 krajcara. Od pečvarskog opata godišnje je dobila 100 forinti, 20 mjerica žita, 24
mjerice ječma i zobi i 10 urna vina. Od sela je dobila 12 kola sijena, od bračnih parova 25
krajcara i jednu mjericu žita, pet medija vina, (udovice su dale pola od toga), što je godiš-
nje iznosilo 36 forinti i 60 krajcara. Sadašnja je crkva podignuta 1772., a kalvarijska kape-
lica 1885. godine. Od 1722. godine vode se i matične knjige, iz kojih vidimo da su se
vršendske Šokice, osim u svoje selo, najviše udavale u baranjska šokačkohrvatska naselja:
Belvar, Birjan, Katolj, Kašad, Lotar, Maraza, Minjorod, Mohač, Olas i Šaroš, a prije Tria non -
skog ugovora i u Draž, Duboševicu (Daljok), Ižip i Luč. Mladići su se pak ženili, osim iz svog
sela, najviše iz Belvara, Boje, Borjata, Katolja, Minjoroda, Olasa, Titoša i rjeđe iz Branjinog
Vrha i Podolje.
Vršendsku rimokatoličku školu osnovala je pečvarska opatija još prije 1772. godine.
U 1864./65. školskoj godini škola je imala 133 učenika, od kojih 64 Šokca, 55 Švaba i 14
Mađara, a podučavao ih je István Hajer koji je govorio sva tri jezika. Na kraju 19. stoljeća,
budući da nije bilo takvog učitelja koji govori na hrvatskom i njemačkom jeziku, neko vri-
jeme nije bilo učitelja u vršendskoj školi. Članovi školskog povjerenstva tada su bili: knez
Mijo Kovač, Ivo Balatinac, Mijo Ferkov, Johan Baumholczer, Vinko Šuvak, Mathias Hodung
i Iva Jagodić mlađi. U 1897. godini u Vršendi je utemeljena „Šokačka čitaonica” ili, po
pozna tijem imenu, „Šokački frajnt”, kojem je glavni pokrovitelj bio sam biskup. Svrha osni-

Hrvatski kalendar 2016 69