Page 72 - Kalendar_2016

33-tol-108_Layout 1 2015.11.02. 13:05 Page 68

drata vinograda te 2 jutra i 546 kvadrata pašnjaka. Pod porez nije pripadalo 5 jutara i 1400
kvadrata. Iz gruntovnice od 1885. godine vidimo i imena vršendskog polja. To su: Banja,
Bunarica, Cerija, Cerik, Čajer (Štajer), Čatorna (šuma), Čermanj, Ervanča, Gilendža (tu se u
11. stoljeću nalazilo selo Kelencse), Hat, Lipik, Lukoš, Mali rit, Medviš, Mekota, Nadica
(nekada je i to bilo selo), Orašje, Parlog, Pod brdom, Pošem dol i Pošan dol, Rastina, Sajski
drum, Stara Vršenda, Staro guvno, Tuk, Vinac. Današnji stariji Šokci poznaju još i Bunarić,
Cerje, Dilnice, Do pečuvskog puta, Dolnje njive, Dolovi, Gajin dol, Gor livada, Ivankin
bunarić, Jagodina, Kemedski ćošak, Kod Pavličevog križa, Kod crvenog križa, Ledinac,
Litopski put, Lopata, Marijina bašća, Meksika, Meštrova njiva, Minjorodska, Planina, Pod
grobljem, Pod rastik, Selišnjak, Sridnjak, Staro brdo, Šljivik, Šuvakova livada, Veliki put i
Vrilo.
U Vršendi površina jedne okućnice općenito je obuhvaćala dvorište, gumno i vrt. Na
gumnu su vršili pšenicu i slagali slamu, a bilo je zasađeno voćkama, među kojima je bio
po jedan ili dva oraha. U dvorištu su bile kuće i gospodarske zgrade, koje su podignute u
18. stoljeću od naboja. Za naboj su nabavili žutu zemlju, koja se nalazila u polju. U drugoj
polovini 19. stoljeća počeli su zidati od nepečene, u 20. stoljeću od pečene cigle.
Nepečenu ciglu pravili su pretežito Cigani na Bunariću, uvijek poslije vršidbe kada je već
bilo pljeve. Pečenu ciglu su dovozili iz sajske ili minjorodske ciglane, a kamen iz Banje.
Blato za zidanje zidova pravili su od žute zemlje. Krov su ispred zida produžili više nego
jedan metar prema dvorištu, da bi dobili „pretkuću”, koju su tako visoko podigli kao što su
bile sobe. Od gospodarskih zgrada, ako je to omogućilo kućište, štalu, štagalj i kolnicu
podigli su neposredno uz kuću, odnosno ujedno su ih zidali. Ako je dvorište bilo široko,
štala i svinjac nalazili su se nasuprot kući, a bunar su kopali blizu štale ili kuće. U svakom
se dvoru nalazilo drvo, obično dud, na kojem su noćivale kokoši preko cijele godine.
Imućniji su zidali i podrum, obično zajedno s kućom ili gospodarskom zgradom. Oko
1880-ih godina krovove, umjesto slamom, pokrivali su već crijepom.
Kuće su iznutra dijelili na tri strane: kuhinju, sobu i komoru. Kod brojnijih obitelji
komoru su pravili posebno. U sobu koja se obično nalazila od strane puta, i na drugoj stra-
ni u komoru se moglo ulaziti preko kuhinje. Soba za stanovanje bila je prilično velika, a
kuhinja u kojoj je bila i krušna peć, također. Komora je bila najmanja. Prije početka 20. sto-
ljeća raspored se u kućama polako promijenio: komoru su pregradili za sobu, krušnu peć
u kuhinji su porušili, i od nje gradili sobu. Poslije 1920-ih godina stražnji zid kuće i vanjski
red zidali su od pečene cigle, i veliku su pozornost posvećivali ukrasivanju pročelja, fasa-
de. Ukras su pravili od žbuke, a prozori su pravljeni u sastavu šalukatri. Imućniji domaćini
podigli su nove kuće, zatim je slijedila obnova kuće ili pregrađivanje pročelja i promjena
krova. Na pročelju brojnih kuća i danas se vide tragovi nekoliko pregrađivanja.
Da vidimo kakva je bila unutrašnjost soba i namještaj. Sobni namještaj sastojao se od
stolaca, klupe i na križnice postavljene postelje. Sobu su grijali „baburom” (peć napravlje-
na od gline). U 19. stoljeću nju zamjenjuje peć sastavljena od kaljeva, a poslije štednjak,
šporet. Smještanje namještaja svuda je bilo na isti način. Postelje su uvijek smjestili uza
stražnji zid: ako su sobe bile srednje veličine, po dvije, ako su bile velike, po tri. U postelju
su na daske stavili raženu slamu ispod bušine, na nju ponjavu i dva jastuka, vankuša, a pod
perinu opet ponjavu. Slamu su godišnje mijenjali 3-4 puta, raženu slamu jednom. Zipku
su stavili uz postelju, a stolce poredali ispred postelje. U kutu od ulice i dvorišta bile su
klupe, iznad njih vješalica, raf. Stolica je bila velika, s jedne strane je bio prozor, pendžer

2016 Hrvatski kalendar
68