Page 13 - Iz_dubine

Iz dubine_Iz dubine.qxd 2017.09.21. 16:22 Page 11

Četiri strofe, oktave, ove pjesme nastupaju kao četiri apo -
kaliptične ledne skvadre ustremljene na čovjeka prekriljujući
ga svojom silom i odvodeći ga u ledena prostranstva strašnog
nepostojanja. Pjesma se pretvara u nešto što bismo mogli ime -
no vati baladom straha, koji kao neka golema zagonetna ne man
proždire sve, neznano gdje i neznano kada. Tu istinu bezglasne
praznine, koja šutnjama odzvanja kao tragični kont ra punkt
sudbine suvremenog čovjeka, Roza je Vidaković gotovo opse-
sionantno varirala u više pjesama, izričući je odista sugestijom
zapanjujućih razmjera.
Poezija Roze Vidaković nije poezija kratkoga daha, krat -
koga kroka, uskih horizonata. Njezina poezija nije cilik za do -
vo ljne ptice na cvjetnoj grani. Njezina pjesnička riječ istra -
živač ka je i otkrivačka, konzistenta, posjedujući ontičke i
gnoseo loš ke dimenzije začuđujuće dubine. I klasična i mo -
der na is to dobno, imajući moć odgonetanja tajni ljudskog

mik rokozma i ljudskog univerzuma, ona korespondira s vre -

me nom u kojemu je nastala dosižući – bez grča, na liniji smi -
re ne mudrosti – razinu trajnih pjesničkih vrijednosti. Sloje vi -
tost koju nosi u sebi to pjesništvo govori da je Roza Vidaković
i usprkos šutnji, pa i izoliranosti, u svojoj nevelikoj zbirci pje-
sama Iz dubine, ostavila nekoliko pjesama trajnih vrijednosti
pokazavši u vlastitoj poeziji ne samo čudesnu moć
opservatora nego i čudesnu moć imaginacije i jednostavnosti
– jednostavnosti svojstvene samo jakim pjesničkim talentima.
S te strane ova mala pjesnička zbirka, predstavljajući veliko
pjesničko čuđenje nad životom i sudbinom čovjeka, u svakom
pog ledu predstavlja i pjesničko otkriće nesvakodnevnih di -
men zija, svjedočeći o svom tvorcu ujedno kao o autentičnom
pjesničkom stvaraocu.

dr. Zvonimir Bartolić

11