Page 11 - Iz_dubine

Iz dubine_Iz dubine.qxd 2017.09.21. 16:22 Page 9

kraćih proza i igrokaza, i stanoviti broj pjesama, pripravljenih
već za tisak. Na temelju toga je i nas tala ova njezina zbirka
„Iz dubine”, koja otkriva da je smrću Roze Vidaković – što s
pravom ističu i Lastić i Vidma rović – književnost Hrvata u
Mađarskoj izgubila jednog od svojih najdarovitijih pjesnika,
i usprkos činjenici što je, – kako pokazuje i ovaj izbor koji
obuhvaća razdoblje ranog poraća (1945. – 1952.) –
pjesnikinja već pedesetih godina zašutjela, oglasivši se tek
nakon gotovo tridesetogodišnjeg egzila, tridesetogodišnjeg
ovidijevskog samotovanja na stazama života.
Ipak, pjesnikinja ni jednog časa nije leđima okrenuta stvar -
nosti. Uronjena u životnu egzistencijalnost, poput velikog
pjesnika zapadnougarskih Hrvata Mate Meršića-Miloradića,
dakle prikovana uz vitalna pitanja čovjeka i vlastitog naroda,
poezija Roze Vidaković upravo zato istodobno i zadire i u
dubinu individualne ljudske drame i u dubinu čovjekova po vi -
jesnog bića. Misaona i zabrinuta, posebice u prvom ciklusu
zbirke „Umor” (Vrapci, Jesen kod nas, Uz šumu, Nem znam
što) poezija njezina teškim razlivenim stihovima, nalik na
klasične heksametre, opkoračuje, presvođuje sve što nam se
čini da je već „tisuću i jedan puta” rečeno.
Doimljući se katkada poput stilskih vježbi na „zadanu te -
mu”, napisana isto tako „istrošenom” leksikom, poezija Roze
Vidaković ni u kom slučaju, međutim, nije mrtva. Leksička i
tematska „istrošenost” u njezinoj stilematskoj konotaciji ot kri -
va se kao pepelom zabrtvljeno ugljevje – silom utihlo od zlih
vjetrova vremena – ali u isti mah i puno živog žara (Dje co
učite pomno). Ima u takvim pjesmama katkada i nešto
deklarativnog, žurnalističkog, skoro bih rekao parolaškog,
agitpropovskog, no istodobno i nečeg što amalgamizira sve to,
nečeg brehtovskog, takvog što nam se pričivanja da je izašlo
iz čarobne brehtovske retorte, nečeg s potresnim poetskim isti-
nama iskazanim fascinantnom uvjerljivošću i jednostav noš ću.

9