Page 179 - Grobja_i_grobovi
P. 179

Vodu za piće oba kvarta nosila su s Dunava, kopani bunari su imali lošu
                vodu.
                  Postoji jedan popis iz 1900. g. koji se odnosi na građevni materijal po-
                dignutih kuća. Ta rasprava ne odgovara u potpunosti stvarnosti i bez ika-
                kvog razloga čini razlike među narodima. Zbog toga podatci iz tih popisa
                u znanstvenom smislu nisu relevantni. O nekim vrlinama narodnosti taj
                rad malo govori, unatoč tomu da ih je bilo dosta kod svih entiteta, a tako

                naravno i kod Šokaca. Kod Šokaca je čistoća kao specifična vrednota bila
                iznimno važna stvar, ali je osim toga bilo niz drugih vrednota koje su ka-
                rakterizirali tu narodnosnu zajednicu.
                  O broju šokačkih stanovnika, isto tako i broju Srba i drugih manjina
                nijedan popis nije donio objektivne podatke. Većinom po vjeri navode broj
                stanovnika u gradu, što i kasnije čine. Nismo našli ni jedan popis sastavljen
                po ulicama i kućama. Zbog toga smo prinuđeni podatke u tom kontekstu
                                           133
                preuzeti od Bernardina Unjija.  Po njemu, 1836. g. u Mohaču živi 3 287
                Šokaca. Ukupan broj stanovnika godine 1880. je 12 385 duša, od njih Šokci
                broje 3 798 osoba. Bernardin Unji kaže da je 1930. u gradu bilo 2 159 Šoka-
                ca. Godine 1941. izvršen je zemaljski cenzus koji donosi 2 112 osoba.
                  Iz navedenih podataka ne možemo doznati koliko zemlje ili vinograda
                obrađuju pojedine skupine ili kakve razlike postoje između kalvina i kato-
                ličkih Mađara. Ne znamo ni na koji se način izvršila podjela zemlje u vadi
                ili kakve su okolnosti utjecale na položaj i status stočarstva. Među objav-
                ljenim raspravama koje donose arhivska izdanja, u većini su one koje su
                zanimljive, ali kao znanstveni izvor nisu relevantne.
















                  133  Unyi Bernardin, Sokácok-bunyevácok és bosnyák ferencesek története, Magyar Barát,
                Budapest, 1947.
                                               177
   174   175   176   177   178   179   180   181   182   183   184