Page 174 - Grobja_i_grobovi

Otoman Olaj. U obrani grada sedmero je poginulih, a 30 su osoba zarobili.
Naselje je tada imalo 50 kuća i moglo je imati 150–200 poreznih obveznika.
Tadašnji mađarski stanovnici bili su starosjedioci koji su prešli na prote-
stantsku (kalvinsku) vjeru. Hrvata i Srba također nalazimo među stanov-
nicima Mohača. Mađari, kalvini, tada su obrađivali 26 posjeda. Bilo je
26 obitelji s 18 muške i 17 ženske djece. Broj stoke: 30 konja, 37 volova,
23 krave, 24 teleta, 281 svinja i 138 košnica pčela. Posijanih oranica imaju
102 jutra, vinograda 73 motike i livada 83 kose.
Popisane podatke donosi Istvan Taba, koji Šokce i Srbe ne razlikuje, već
ih donosi skupa pod imenom Rac, ali je vjersku pripadnost ostavio u znaku
pitanja. Vjera identificira kamo stanovništvo pripada, katolicima, kalvini-

ma ili ortodoksnima. Hrvatskih obitelji ima 48, a srpskih 15. Hrvati obra-
đuju 42 posjeda, broj muške djece je 28, djevojčica ima 19. Broj stoke: konj
1, volova 14, krava 11, teladi 10, svinja 82, košnica pčela 125. Posijanog žita
imaju 24 jutra, livade 29 kosa.
Za vrijeme kurucko-rackog pustošenja grad je bio zapaljen, 50 su osoba
zaklali, dvije osobe odveli u ropstvo. Ne znamo kako su franjevci preživjeli
taj događaj. Žrtve su mogle biti Mađari i Šokci. Međutim, sigurno je da
kalvine Kuruci nisu dirali. Po našem mišljenju, žrtve su pretežno mogli biti
Šokci. Jedan dio Srba i Šokaca otišao je u Slavoniju kada su se Kuruci poja-
vili, ali ih je bilo koji su u močvarnoj šumi našli zaštitu. Ne znamo koliko se
izbjeglica vratilo jer nije bilo poželjno vratiti se na neizvjesno.
Po Bernardinu Unji, Šokaca je u Mohaču moglo biti 140, to tvrdi teme-
ljem matičnih knjiga iz 1710. g. Među navedenim, ima 35 imena koji su
već ranije tu bili. Na to upućuje i 40 prezimena dobijena po selima, veći
dio došao je s jednog područja, o čemu svjedoči narječje ikavica. Ali ima
među njima i onih koji su došli iz županije Šomođ (Gergeta, Šomođvarac,
Balatinac), štoviše i iz okoline Balatona. Drugi dolaze s lijeve strane obale
Dunava, ali ima ih i iz Slavonije (Iloškić). Opća pojava je da novodoseljeni
nisu samo preuzeli narječje govora, već i narodne običaje i narodnu nošnju.
Naseljavanje i pečuški biskup Matija Radanić požuruje u namjeri pove-
ćanja radne snage i kako bi pored kalvina i Srba grad pretežno bio katoličke
vjere. 131

131 Detaljnije vidjeti, Đuro Šarošac – Ivica Đurok, Baranjski Šokci-Šokci u Mađarskoj, isto,
str. 193-194.
172