Page 173 - Grobja_i_grobovi
P. 173

Ne postoji uvjerljiv dokaz da su u 15. stoljeću svakog Slavena nazivali
                Tot. Arhivski izvori iz turskog doba (16. st.) u baranjskim naseljima op-
                ćenito bilježe stanovnike kao Mađare, Race ili Tote. Kada su se bosanski
                Hrvati iz Ate l804. potukli s bišanskim kalvinima (Mađarima) zbog ispaše
                stoke, najveća žalba Aćana bila je, osim tjelesnih povreda, da su im psovali
                totsku majku.
                  Među mohačkim turskim poreznim popisima u velikom broju nalaze se
                prezimena Tot, 1554. od 327 poreznih obveznika s tim imenom je 41 osoba,
                među njima je još 7 slavenskih prezimena. Osim toga, glavni porez dužne
                su dati 234 obiteljske glave, od kojih 17 obitelji nose prezime Tot. Oko 1586.
                g. ima poreznih obveznika 413 osoba, od kojih 45 sebe nazivaju Tot.
                  Budući da dio njih to prezime nije biralo, već ga je dobilo radi razliko-
                vanja narodnosti, ostavili su to prezime kada im se pružila mogućnost da
                to promijene. Međutim, prezime Tot u Mohaču nikad nije nestalo. U 19.
                stoljeću mnogočlana koršovarska obitelj bila je Tot. 1930. još su dva brata
                radila u koršovarskom zanatu, a preko zime su odlazili svirati po šokačkim
                selima.
                  U crkvenim zapisima možemo čitati da za vrijeme Turaka na području
                Mohača žive katolički Hrvati i imaju župu. Bivšem franjevcu Šimunu Mat-
                koviću može se dobrim dijelom zahvaliti da je u Baranji ponovno pokrenut
                vjerski život. Kao župnik Bapske u Slavoniji, na molbu mjesnih Hrvata, do-
                lazi im pomoći u vjerskom životu. Uspio je 1612. g. od Turaka dobiti do-
                zvolu za izgradnju dvije crkve. Jedna je podignuta u čast Uznesenja Bl. Dj.
                Marije, druga na čast Sv. Nikole. Oba dvije crkve postojale su sa zidovima
                                        130
                bez krova. Od turskog bega  dobio je odobrenje za njihovu obnovu. Go-
                dine 1630. otvara gimnaziju s 15 učenika, kako bi tim ublažio nedostatak
                svećenika. Učenici su bili iz Mohača i okolnih sela iz Podunavlja. Po zapisu
                Mikloša Dalloša, 1620. g. u Mohaču se na susretu s carskim poslanikom
                skupilo 12 hrvatskih svećenika s bosanskim biskupom Rengjićem. Grad je
                1613. g. imao dubrovačke trgovce koji su bili veliki donatori franjevcima.
                  Grad Mohač je od Turaka oslobodio zalavarski kapetan Matija Radonić,
                Hrvat koji je bio kapetan i körmendske tvrđave. Grad je branio turski beg



                  130  Plemićki naslov u Turskom Carstvu, zapovjednik, gospodin ili gospodar. Beg je bio
                gospodar te i u nekom smislu zapovjednik u Mohaču.
                                               171
   168   169   170   171   172   173   174   175   176   177   178