Page 11 - Grobja_i_grobovi
P. 11

Weber u religiji gleda jednu formu pokretačke snage koja motivira poje-
                dince na određene vrste ponašanja i djelovanja, pri čemu ističe posebnost
                kršćanstva mada govori i o nekim drugim religijama. Tako bavi se i s prob-
                lematikom hinduizmai nekim drugim  velikim tzv. svjetskim religijama.
                Weber analizira funkciju religije i kaže da se te funkcije mogu posmatrati
                kao unutarnje ili vanjske, ili kako bi to to nešto točnije R. Merton rekao
                te funkcije mogu biti latentne i manifestne iako su one u životu čovjeka
                nedjeljive.
                  Interakcija i međusobna povezanost religije i društva, religije i kulture,
                                                                         7
                religije i tradicije, religije i čovjeka vidljiva i objektivna je pojava.  Te poja-
                ve dio su svakod-nevnog života čovjeka, neovisno o kulturi i geografskom
                okruženju gdje on živi. Analizirajući indijsko društvo o toj objektivaciji
                                                                                9
                piše i S. Deshpande znanstvenik iz Indije.  Ivan Markešić u svojoj studiji
                                                     8
                o nadgrobnim spomenicima kao vjernim pokazateljima hrvtaskoga religij-
                skog, narodnog i ideološko-političkog identiteta kaže da je čovjek jedino
                živo biće koje je pokapavao svoje mrtve, odnosno umrle članove svoje za-
                jednice kako bi tim činom napravio spojnicu između onih koji su umrli i
                onih koji ostaju živjeti. Još uvijek malo znamo o životinjskome svijetu ali
                već imamo jasne dokaze da neke životinje na svoj način pokopavaju umrle
                ili uginule članove svoje najuže zajednice.
                  Početak pokapanja mrtvih, izbor i omeđivanje šireg prostora (groblja),
                obilježavanje (nadgrobnim spomenikom) mjesta ukopa (groba), te stvara-
                nje i tradiranje različitih oblika (religioznog) odnošenja prema tim mjesti-
                ma ukopa predstavljaju u povijesti ljudskog roda onu razdjelnicu od koje
                započinje razdoblje u kojem homo sapiens postaje homo religiosus.  Vje-
                                                                            10
                rojatno je tako kako Ivan Markešić misli ali postoje kulture, civilizacije, reli-
                gije gdje umjesto pokopa spaljivanje mrtvoga tijela u funkcionalnom smislu
                predstavlja sličan ritual kao ukop u kršćana i kod nekih drugih etničkih
                               11
                skupina i religija.

                    7  S. Fočo, Sociologija, Dom Štampe, Zenica, 2000. str. 286.
                  8
                     S. Deshpande, Contemporary India, A sociological view, Penguin Books, Delhi, 2003.
                str. 74-98.
                    9  Isto, str. 233-254.
                  10  Isto, str. 235-254.
                  11  Varanasi ili Benares je jedno od onih najpoznatijih svetih i tradicionalnih mjesta u Indiji
                na obali Gange gdje se sa spaljivanjem umrlih odaje zadnja počast umrloj osobi.
                                                9
   6   7   8   9   10   11   12   13   14   15   16