Page 10 - Grobja_i_grobovi

dio tereta i olakšava nam bol, a kroz razgovor i šutnju, riječi ohrabrenja ili
utješne poglede, uz jelo i piće odajemo počast voljenoj osobi koja nas je
prerano napustila. Ovakva vrsta tradicije poznata je kod većine europskih
naroda. Temelji se na starom vjerovanju u pokojnikovu prisutnost na sve-
čanosti i mogućnost da se posljednji puta oprostimo od njega.
Šokci kao subetnicitet hrvtaskog naroda podrijetlom su iz Bosne, kršća-
ni su s katoličkim identitetom. Za katolike smrt se podrazumijeva kao zvaš-
ni susret s Bogom. Bez obzira koliko taj smrtni rastanak bio tužan i žalostan
postoji nada za ponovnim susretom s bližnjima kod Boga.
Naravno ne samo u katolika nego u svim razvojnim fazama ljudskih kul-
tura i civilizacija smrt je pobuđivala i pobuđuje veliki interes i danas, jer je
5
ona bila i ostala ono veliko, nepoznato ,neiskusivo DRUGO. Smrt je jedna
od neizbježnih životnih činjenica kojoj nitko od ljudskih bića do sada u
povijesti u kojoj se pojavio životom nije izbjegao. Markešić, pozivajući se na
6
Knablaucha i Zingerlea kaže da je smrt ostala i jest jedna skrivena tajna čije
su rješenje bezuspješno tražile sve dosadašnje religije, mitologije, fi lozofi je,
svjetonazori, ideologije itd. Znanstvenici poput Marxa, Webera, Durkhei-
ma i nekih drugih pokušali su povezati životne paradigme, vjeru i religiju
ali odgovor na tajnu, na problematiku smrti ni oni nisu našli odgovor.
Mnogi znanstvenici nisu ni tražili odgovor na tu problematiku jer su
znali da će taj problemnerješen ostati i ubuduće.
Na problematiku nerješivosti smrti hinduizam i budizam drugačije gle-
da nego kršćanstvo ili neke druge religije. Te istočnjačke religije svjesne su
toga da religija i vjera spada u pitanje koja se iz znanstvenog aspekta teško
mogu točno odrediti ili definirati. Religija je neka spona čovjeka s natpri-

rodnim silama, u težnji da spozna moć prirode i svoju stvarnost. Znanost,
tako i sociologija religiju tretira kao društveno uslovljenu tvorevinu, isto-
vremeno posmatra i natprirodne dimenzije toga fenomena.
Za Marxa religija je izraz samootuđenja čovjeka u koju on bježi od indu-
strijske stvarnosti i svoga mjesta u društvu. Za Durkheima je religija pro-
izvod društva, kao neka vrsta uzvišene projekcije svjetovne zajednice. Max

5 I. Markešić, Nadgrobni spomenici – Vjerni pokazatelji hrvtaskoga religijskog, narodnso-
nog i ideološko-političkog identiteta, Zbornik radova sa Znanstvenog skupa Hrvatski iden-
titet, Matica hrvatska, Zagreb, 2010. str. 233-254.
6 Isto, str. 233-254.
8