Page 31 - Frankovics_Totujfalu

totujfalu_Layout 1 2015.07.05. 19:42 Page 29

jezika u liturgiji, uistinu zbog kršenja njihovih povijesnih prava, po-
novno se našao u zatvoru. U Olasu postaje dekan i služi cijelo jedno
četvrt stoljeće. Navodno naučio je hrvatski i propovijedao i na našem
jeziku. Župnik Iselstrőger u Historia domusu lukoviške župe ovo na-
vodi: „Olas je dosta teška župa s 2 kapelana, na tri jezika u crkvi.
U vi šejezičnoj borbi i u materijalnim poteškoćama posustao sam, već
u više navrata priželio sam dobiti lakšu, odnosno kompaktniju župu
te sam bezuspješno podnio zahtijev...” Župnik iznosi da su u zadnje
vrijeme u Olasu materijalne poteškoće otklonjene. „Bilo je poteškoća,
dapače, vodila se borba s takozvanim „bundistima”, članovima nje-
mačkog „Volksbunda”, odnosno njihovim idejama. Borba je za vri-
jeme rata postala sve žešća te sam se i ja našao na spisku gonjenih
lica. U takvoj situaciji mi je stigao poziv gospodina biskupa s ponu-
dom da me želi premjestiti u lukovišku župu. Ovo se je dogodilo oko
20. siječnja 1944. U takvoj situaciji i raspoloženju sve sam dotle po-
mišljao kao na takvo mjesto koje je i zbog toga poželjno jer u njemu
ima i lazarista te posebno nije potreban kapelan i može se podmiriti
župa.” Iselstrőger na taj način postaje administrator župe, dok vjernici
„iz nehaja ili pak zbog protivljenja teško su pristali podmiriti troškove
selidbe”, iznosi nadalje, ali je posrijedi bilo sasvim nešto drugo.
Dolazi na upražnjeno mjesto bivšeg lukoviškog župnika, dekana
Ivana Martinkovića, rođenog 16. travnja 1888. u Mohaču. Martinko-
vić posvećen je za svećenika 15. siječnja 1915. te se našao na bojišnici
u službi vojnog kapelana u Crnoj Gori, Albaniji i na talijanskoj fronti,
na crti kod Soče. Postaje župnik u Marijancima (28. veljače 1917.),
kasnije u Bogdašinu i u Lukovišću. Ovdje je umirovljen i bolestan se
vraća u svoj rodni grad Mohač, gdje je i preminuo. Njega se narod u
podravskom kraju dobro sjeća, čak i od mene neki mlađi, koji znaju
za njegovu izreku „Tu je pakao, tu je raj!”. Očito bio je i ostao do kraja
života prava šokačka duša vesele naravi.
Imre Horváth, lazaritski redovnik u Histora domus lukoviške župe
upisuje „župljani su s averzijom primili dekana iz Olasa, Lajosa Iselt-

29