Page 36 - Frankovics_Totujfalu

totujfalu_Layout 1 2015.07.05. 19:42 Page 34

je to primijetila ruska lječnica, rekavši mu da je „simulant”. Radio je
i na kuhinji, što sam doznao od lukoviškog krčmara, pokojnog Mo-
hači Pali bačike: kada mi je otac dijelio obrok, tada ga je on pozdravio,
a on ni da odzdravi! Možda iz inata nije htio? Tomu se i ne treba ču-
diti jer biti u zarobljeničkom logoru nije bilo nekakvo bezbrižno lje-
tovanje. Išlo se je raditi u šumu ili kuda su bili naređeni zarobljenici,
a hrana je bila odre đena u gramima.
Moj otac vrativši se iz zarobljeništva odmah je otišao na vrt i odre-
zao glavicu „zelja” (kupusa) i zagrizao u nju. Ispljunio je, rekavši,
ovdje nije toliko slastan kupus kao u Rusiji. Kasnije za cijelog svog
života ni da čuje o kupusu, a kamoli da ga okusi!
Imao sam već dvije-tri godine i nisam ga htio pustiti da za vrijeme
ručka sjedne za stol, bio mi je zacijelo tuđ i nepoznat.
Pričaše stariji da za vrijeme rata „nebo se neje vidlo” od silnih ame-
ričkih zrakoplova. Stanovništvo na kraju svojih vrtova iskopalo je
jame i tamo prebivalo, čekajući da ih mine zlo.
Nezadugo pojavili su se njemački vojnici koji su se povlačili pred
nadolazećom Crvenom armijom. Negdje, kod križa, kod Zvonarovih,
postavili su svoj top i hitcima gađali most na kanalu. Povlačeći se s
ukrajinskih i ruskih prostranstava skroz su rušili mostove, tvornice,
željeznice, telefonske komunikacije, sve živo! Tako je stigao red i na
dunavske mostove, nije im promaknuo ni most na Dravi, a srušili su
i našeg mosta na kanalu.
Naravno, prelazak preko seoskog kanala u Lukovišću ruskim voj-
nicima nije predstavljalo nikakav problem. Navikli oni na prelaske
širokih rijeka, kao što je Don, Dnjepar, ili Volga. Neki je kozak na
konju projahao kroz selo, i na kraju sela pikavcem pucao u zrak. Rusi
zarobili su neke njemačke vojnike koji već nisu imali snage pružati
bilokakav oružani otpor.
Sve su ih redom pobili. Prema nekim kazivanjima učiniše to i par-
tizani. Neke su pobili kod Ciglane, dok druge u dvorištu našeg susje -
da, danas je to zgrada zavičajne kuće. Ovi drugi zavukli se u štagalj

34